PI\u0160E: Boro Konti\u0107<\/p>\n\n\n\n
Pitanje zabrane emitovanja sadr\u017eaja ruskih medija u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini jo\u0161 uvijek je bez odgovora dr\u017eavnih institucija u ove dvije zemlje, po mnogo\u010demu suo\u010denih sa istim problemima. Do\u010dim je, kao \u0161to je poznato, u okviru sankcija Evropske unije prema Rusiji, na prostoru Evrope promptno zabranjeno emitovanje ruskih dr\u017eavnih medija. <\/p>\n\n\n\n
Bez namjere da u poku\u0161aju odgovora na ovo pitanje favoriziram bilo koju od dvije pomenute balkanske dr\u017eave, pomenu\u0107u ipak da Bosna i Hercegovina u odnosu na Crnu Goru ima neposrednije iskustvo. Ono \u0161to se proteklih mjesec dana doga\u0111a u Ukrajini, naime, u sje\u0107anje priziva doga\u0111aje od prije trideset godina, u Bosni i Hercegovini. I li\u010dno me novinarsko sje\u0107anje vra\u0107a u prolje\u0107e 1992. godine. Prisjeti\u0107u se ovdje makar dva doga\u0111aja na samom po\u010detku napada na Bosnu i Hercegovinu, a koji se ti\u010du medija. <\/p>\n\n\n\n
10. maja 1992. godine, u prvim ve\u010dernjim satima, bombardovana je, prvi put direktno, zgrada dotada\u0161nje Radiotelevizije Sarajevo. Moje radno mjesto. Izvedeno je ovo ba\u0161 u trenutku kada je objavljena vijest o njenom preimenovanju u Radioteleviziju Bosne i Hercegovine. <\/p>\n\n\n\n
Nekoliko navo\u0111enih projektila ciljalo je centar emitovanja i redakcije informativnih programa. Betonska zgrada RTV centra ga\u0111ana je projektilima sa lansera, upravljanim joysticom, kao na igrici, navo\u0111enim \u017eicom dugom tri kilometra. Za navo\u0111enje ove vrste projektila potrebno je da se vidi meta. Izvo\u0111a\u010di radova su ciljali niz prozorskih okvira na \u0161estom spratu zgrade. Iza tih prozora bila je smje\u0161tena mre\u017ea studija, re\u017eija, centar svih veza i redakcije. To su, uz sli\u010dan sedmi sprat, bili jedini otvori na ovoj gra\u0111evini koja je vi\u0161e li\u010dila na bunker nego medijsku ku\u0107u. Ali ono \u0161to je u realnosti \u0161iroki prozor, sa razdaljine od tri kilometra doima se kao linija. Ovo je ote\u017eavalo \u010din ga\u0111anja te je, na sre\u0107u, \u201esamo\u201c jedan projektil uletio u zgradu. Uni\u0161tio je inventar redakcija koje su, na sre\u0107u, pravovremeno napu\u0161tene, te udario u betonski nosivi zid jednog od studija za monta\u017eu. Ostali projektili su zavr\u0161ili na betonskim ivicama tik iznad ili ispod prozora. Godinama su te rupe u betonu podsje\u0107ale na ovaj divlja\u010dki napad. <\/p>\n\n\n\n
Nije bilo te\u0161ko ustanoviti odakle su stigle navo\u0111ene rakete. Izvo\u0111a\u010di radova su se \u010dak i javno pohvalili. Ba\u0161 u maniru autora novopokrenutog medijskog projekta. Jedinica vojske bosanskih Srba, kolokvijalno \u010detnici sa Vraca, brda iznad sarajevskog naselja Grbavica, ga\u0111ala je zgradu Radiotelevizije BiH uz obja\u0161njenje koje prosta\u010dki bahato simulira duhovitost: \u201eNe svi\u0111a nam se program\u201c. Te su ubrzo na sopstvenom TV kanalu ustanovili program \u201ekoji im se svi\u0111a\u201c. Sadr\u017eaje najbrutalnije, pri tome groteskne agresorske propagande. Zapravo, sada bi se sa sigurno\u0161\u0107u moglo tvrditi da su oni projektili bili prva emisija novooformljenog TV kanala Republike Srpske. Ba\u0161 po mjeri svih onih koje su potom uslijedile iz paljanskog studija. Dugoro\u010dno destruktivnije su ipak bile paljanske emisije od onih po\u010detnih projektila.<\/p>\n\n\n\n
Ovo je bio tek jedan u nizu napada na RTV BiH a koji su trajali mjesecima uo\u010di agresije. Vr\u0161ena je otima\u010dina predajnika, a samo nekoliko dana prije pomenutog bombardovanja, u pravoj borbenoj akciji srpske vojske, zauzeta je dominantna relejna stanica na Vla\u0161i\u0107u, planini u centralnoj Bosni. Tom prilikom je ubijen Bajram Zenini, in\u017eenjer na ovom klju\u010dnom predajniku RTV BiH.<\/p>\n\n\n\n
U isto ovo vrijeme u Sarajevu je okon\u010dan i rad Yutela. Zami\u0161ljen kao savezni TV kanal koji bi nepristrano i profesionalno obavje\u0161tavao javnost o zbivanjima u Jugoslaviji, u nekoliko mjeseci je totalno ruiniran. Te je Yutelovo obja\u0161njenje o prestanku rada, po\u010detkom maja 1992 bilo klasi\u010dna kapitulacija: Sveli smo se samo na sarajevsku oblast, oteti su nam svi oda\u0161ilja\u010di u BiH, na\u0161e razmjenske trase su u prekidu, ne mo\u017eemo dobiti izvje\u0161taje svojih dopisnika, nema reklama niti izvora finansiranja…<\/p>\n\n\n\n
Iz dana\u0161nje perspektive djeluje skoro pa nevjerovatno kako su ovi doga\u0111aji pro\u0161li bez adekvatnog odjeka. Pominjem ovo uz \u010dvrsto uvjerenje da je dobro \u0161to su upravo mediji povodom agresije na Ukrajinu u fokusu pa\u017enje Evropske Unije. A posebno danas kada se mediji, od klasi\u010dnih do dru\u0161tvenih mre\u017ea, ra\u010dunaju kao dio vojne armade. Jedna od dodatnih divizija. ( I ) na medijskom planu se dobija rat. Odnosno, uspijeva odbrana.<\/p>\n\n\n\n
Dakle, Bosna i Hercegovina ovih dana nije slijedila Evropsku Uniju i nije uvela sankcije Rusiji zbog invazije na Ukrajinu. Unutra\u0161nji politi\u010dki odnosi je sprije\u010davaju da donese takvu odluku. Neko bi primjetio – unutra\u0161nji odnosi je blokiraju da donese bilo kakvu odluku.<\/p>\n\n\n\n
U nedostatku zajedni\u010dkog stava trajalo je preglasavanje izjavama. S jedne strane \u010dlan Predsjedni\u0161tva \u017deljko Kom\u0161i\u0107 poslao je instrukcije ministarstvu spoljnih poslova da provode politiku u skladu sa preuzetim Sporazumom o pridru\u017eivanju EU ili ukratko, da slijede evropski zahtjev o sankcijama Rusiji. S druge strane, tako\u0111e \u010dlan Predsjedni\u0161tva BiH, Milorad Dodik zahtjeva potpunu neutralnost dr\u017eave, \u0161to \u0107e re\u0107i nepridru\u017eivanje evropskim sankcijama. Do\u010dim je je ve\u0107 prvih dana ruske invazije istr\u010dao u maniru provincijalne adoracije koja po definiciji neutralnost ne mo\u017ee biti: \u201eZnam Putina. On je veoma odgovoran i veliki dr\u017eavnik\u201c. Izjava koja bi se zgodno mogla parafrazirati od strane onih koji trpe Dodika: \u201eZnam Dodika. On je veoma neodgovoran i mali dr\u017eavnik\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Paralelno s ovakvim i sli\u010dnim izjavama dijametralno su suprostavljane reakcije gra\u0111anstva. U Federaciji na javnim protestima gra\u0111ana bilje\u017ei se nedvojbena podr\u0161ka Ukrajini uz iskreno identifikacijsko podsje\u0107anje na bosanskohercegova\u010dki obrazac iz devedesetih godina pro\u0161log vijeka. A u Republici Srpskoj, od Banjaluke do Trebinja, manifestovala se podr\u0161ka Rusiji sa folklorno-ki\u010derajskim rekvizitama na kakve smo ve\u0107 navikli. Nije manjkalo ni takozvanih No\u0107nih vukova . <\/p>\n\n\n\n
Naravno, razlikovanje se uvijek manifestira i na terminolo\u0161kom nivou. Za medije u RS u Ukrajini je – specijalna vojna operacija. Ba\u0161 kako se izjavljuje iz zvani\u010dnih ruskih izvora. I godi uhu, odnosno \u201ezavijanju\u201c No\u0107nih vukova.<\/p>\n\n\n\n
U federalnim medijima je imenovanje precizno i bez zadr\u0161ke: Ruska invazija, odnosno Agresija na Ukrajinu. Prema podacima BH Regulatorne agencije za komunikacije, kablovski operateri Telemach, HS, HKB net, M&H Company i Wirac net (svi iz Federacije BiH) ne distribuiraju TV programe iz Rusije (Russia today i Russia 24) i o tome su obavijestili agenciju. \u0160to se ti\u010de kablovskih operatera Mtel, Blicnet, Telrad, Logosoft i Elta kabel (koji pokrivaju Republiku Srpsku) \u201enema podataka da li su nastavili sa distribucijom kanala niti je agencija dobila zvani\u010dnu obavijest o prekidu emitovanja istih\u201c. Drugim rije\u010dima, jo\u0161 se emituju ruski kanali. Ono \u0161to se mo\u017ee vidjeti u Sarajevu, jeste da su ruski kanali zamijenjeni ukrajinskim.<\/p>\n\n\n\n
Ruski televizijski kanali su imali marginalni, gotovo nepostoje\u0107i rejting. Samo par desetaka osoba je povremeno otvaralo ove kanale. Govorimo dakle o promilima unutar ogromnog kablovskog auditorijuma. Naravno, prosje\u010dan bosansko-hercegova\u010dki gledalac prije ovih doga\u0111aja, osim ako nije mazohisti\u010dki nastrojen \u201erusofil\u201c, na ovim kanalima valjda nije imao \u0161ta tra\u017eiti. Ba\u0161 kao \u0161to, kada se odlu\u010di oti\u0107i iz Bosne i Hercegovine, u potrazi za atraktivnijim mjestom \u201epod suncem\u201c odlazi na Zapad. Kao \u0161to i No\u0107ni vukovi voze ameri\u010dke motore.<\/p>\n\n\n\n
U svakom slu\u010daju, invazija na Ukrajinu klju\u010dna je medijska tema i u BiH. Svake ve\u010deri na nekoliko kablovskih programa iz BiH, Hrvatske ili Srbije mo\u017eete pratiti televizijske rasprave o Ukrajini koje traju najmanje puni sat. Ne manjka eksperata. Iz Srbije i Republike Srpske: pristranost koja se ve\u0107 doima iracionalna. Da nije opasna bila bi komi\u010dna. Uostalom obja\u0161njiva imamo li na umu 1992. i sve \u0161to je iz nje proiza\u0161lo.<\/p>\n\n\n\n
Na posebnoj margini bilje\u017ei se (visoko rangirani televizijski kanal: javna, Federalna televizija i privatna Face TV) nastup ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini. U udarnim ve\u010dernjim terminima! Objektivno re\u010deno (neka proste pomenuti kanali koji vjerovatno nisu imali tu namjeru): dao mu se prostor. <\/p>\n\n\n\n
Ambasador je, u maniru drilovanog glasnogovornika svoje dr\u017eave mantrao kako Rusi \u201ene udaraju na gra\u0111anske stvari, ve\u0107 samo vojne infrastrukture\u201c. Podebljao je ve\u0107 poznatu nam \u201epropagandnu \u017evaku\u201c da \u201eovo nije ni invazija ni agresija nego specijalna vojna operacija osloba\u0111anja Ukrajine od fa\u0161isti\u010dke vlasti\u201c. Labilniji konzument kanala koji su ruskom ambasadoru, pravo budi re\u010deno, ba\u0161 potaman iza\u0161li u susret, mogao je biti doveden u dilemu. To jest, nije ruska vojska napala suverenu dr\u017eavu, nego \u201eje dobila informaciju da Ukrajina planira fa\u0161isti\u010dki napad na ljude u Donjecku i Lugansku i zbog toga mi nismo mogli stajati sa strane\u201c. <\/p>\n\n\n\n
Na osnovu pobrojanog, pitanje zabrane dr\u017eavnih ruskih medija se mo\u017ee posmatrati iz dva ugla. <\/p>\n\n\n\n
S jedne strane, neophodan je zajedni\u010dki stav i pridru\u017eivanje Evropskoj uniji. <\/p>\n\n\n\n
S druge strane, ako dominira takozvana medijska neutralnost i prihvatanje svih \u010dinjenica kao istih onda je pitanje za\u0161to ih zabranjujemo. <\/p>\n\n\n\n
Umjesto zaklju\u010dka, podsjeti\u0107u se razgovora koji sam ratne 1993. vodio sa Johnom Burnsom, reporterom New York Timesa i dobitnikom Pulicerove nagrade za izvje\u0161tavanje iz Sarajeva te godine. Pitao sam ga kako rje\u0161ava problem balansa u izvje\u0161tavanju? Ve\u0107 se uveliko pominjala involviranost \u201enekoliko strana u bosanskom ratu\u201c. Predstavlja li mu to problem?<\/p>\n\n\n\n
Burns mi je bez oklijevanja odgovorio da njegov posao nije da bude neutralan nego da bude fer. A izme\u0111u to dvoje ogromna je razlika, kazao je. Sjedili smo u ve\u0107 divlja\u010dki izgranatiranom Holiday Inn hotelu, u Sarajevu. Zavr\u0161i\u0107u ovaj tekst doslovnim citiranjem dviju re\u010denica koje je tom prilikom, bez obzira na spoljnje okolnosti, profesionalno pribrano i savjesno izgovorio: \u201eSve \u010dinjenice nisu jednake i ne vjerujem u pri\u010du o podjednakoj krivici. I najneukije osobe mogu shvatiiti \u0161ta se ovdje de\u0161ava i ko \u0161ta kome radi\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj \u010dlanak je ura\u0111en uz finansijsku podr\u0161ku Nacionalne zadu\u017ebine za demokratiju. Sadr\u017eaj je isklju\u010divo odgovornost autora i izdava\u010da Instituta za medije Crne Gore i nu\u017eno ne odra\u017eava stavove donatora. <\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" PI\u0160E: Boro Konti\u0107 Pitanje zabrane emitovanja sadr\u017eaja ruskih medija u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini jo\u0161 uvijek je bez odgovora dr\u017eavnih institucija u ove dvije zemlje, po mnogo\u010demu suo\u010denih sa istim problemima. Do\u010dim je, kao \u0161to je poznato, u okviru sankcija Evropske unije prema Rusiji, na prostoru Evrope promptno zabranjeno emitovanje ruskih dr\u017eavnih medija. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3525,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[61],"tags":[],"class_list":{"0":"post-3600","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-news"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3600","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3600"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3600\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3649,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3600\/revisions\/3649"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3525"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3600"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3600"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3600"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}