{"id":4044,"date":"2021-09-27T07:38:00","date_gmt":"2021-09-27T07:38:00","guid":{"rendered":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/?p=4044"},"modified":"2023-09-11T07:41:16","modified_gmt":"2023-09-11T07:41:16","slug":"zensko-tijelo-u-digitalnoj-kulturi-u-procijepu-izmedu-tehnologije-i-politike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/?p=4044","title":{"rendered":"\u017densko tijelo u digitalnoj kulturi: U procijepu izme\u0111u tehnologije i politike"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Pi\u0161e: Nata\u0161a Nelevi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tehnolo\u0161ko rje\u0161enje u vidu \u017eenskog tehno-tijela, \u201erastjelovljenog\u201c \u017eenskog subjekta u virtuelnoj sobi ne \u010dini se kao realno rje\u0161enje za regulisanje rodnog jaza. Emancipacija \u201eukupnog\u201c \u017eenskog subjekta tradicionalnim politi\u010dkim sredstvima i dalje \u0107e morati da se nastavi. Uz podr\u0161ku digitalnih tehnologija, ako do sporazuma izme\u0111u Mre\u017ee i njenih korisnika ikada do\u0111e.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Podgorica, 27. septembra 2021. \u2013<\/strong>&nbsp;Malo-malo pa sa neke adrese stignu te\u0161ke optu\u017ebe na ra\u010dun digitalnih komunikacijskih tehologija \u2013 da njih nema, svijet bi bio bolje i humanije mjesto. Taj digitalni antopolo\u0161ki pesimizam ne uti\u010de na digitalnu euforiju koja je u stalnom rastu. Istina je da ponekad po\u017eelimo da se na\u0111emo u digitalnom komunikacijskom mraku: mnogim \u017eenama \u0161irom svijeta koje su bile izlo\u017eene digitalnoj mizoginiji svakako bi godilo da se barem za nekoliko sati oslobode straha da \u0107e se pojaviti pornografski dizajnirana slika njihovog tijela, montirana i spinovana iz kojekakvih pobuda i izvora, ili prosto izva\u0111ena iz albuma fotografija nekog ozloje\u0111enog ljubavnika, da \u0107e morati da \u010ditaju da su \u201ekurve\u201c, \u201estare babuskere\u201c i \u201eisfrustrirane rugobe\u201c. Kakav bi to bio predah! A onda \u017eurimo da optu\u017ebu na ra\u010dun digitalne kulture podijelimo sa drugima na nekoj od dru\u0161tvenih mre\u017ei. Mo\u017eda \u0107emo \u010dak zajedno konstatovati da ipak nije sve tako crno. Popularni digitalni meta-diskurs pati od ozbiljnih nedoslednosti. Mo\u017eda zato \u0161to se, kako nam obja\u0161njavaju, nalazimo usred ne\u010dega \u0161to jo\u0161 nije dovr\u0161eno. Digitalna kultura je under construction. Ba\u010deni smo u vodu, moramo da plivamo iako ne znamo kuda. To nas ne osloba\u0111a obaveze da mislimo i poku\u0161avamo da postavimo koordinate. U pitanju je ozbiljna stvar sa ozbiljnim uticajem na ljude i zajednice. Politi\u010dka stvar, prije svega.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Lakmus papir<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prvo \u0161to nam padne na pamet kada na dnevni red stignu diskusije o statusu \u017eena u digitalnoj kulturi su zastra\u0161uju\u0107i izlivi mizognije na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Za one koji u digitalnoj kulturi u\u010destvuju samo u &nbsp;njenom prizemlju, kao korisnici Interneta i dru\u0161tvenih mre\u017ea, sa tim se uglavnom zavr\u0161ava diskusija o ovoj temi (ukoliko su diskutanti uop\u0161te rodno osjetljivi). Ali, postoji mnogo \u0161ira perspektiva koja obuhvata cijelu zgradu digitalne kulture koja uklju\u010duje, ali i prevazilazi na\u0161a rutinirana iskustva sa dru\u0161tvenim mre\u017eama. Osim ove iskustvene, pragmati\u010dne dimenzije, razgovor o polo\u017eaju \u017eena u digitalnoj kulturi morao bi da uklju\u010di i simboli\u010dku (kodiraju\u0107u) i tehnolo\u0161ko-razvojnu dimenziju diskusija o sada\u0161njosti i budu\u0107nosti digitalne kulture. Pitanja roda, koja se pojavljuju u svakoj od ovih ni\u0161a sajber kulture, daleko od toga da su jednostavna. Jo\u0161 nismo ni blizu odgovorima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Teorijski diskurs o digitalnoj kulturi (cyberculture studies) je dinami\u010dan, teorijski uzbudljiv, jednim dijelom spekulativan i radikalan, futuristi\u010dki orjentisan i jo\u0161 otvoren za mnoga pitanja i odgovore od kojih zastaje dah neupu\u0107enim stanovnicima offlajn svijeta koji bi radije da i dalje ostanu u njemu, ma koliko surov bio. Zamah digitalnih komunikacijskih tehnologija inicirao je eksploziju tehnolo\u0161kih, politi\u010dkih, socijalnih, psiholo\u0161kih, posthumanisti\u010dkih i transhumanisti\u010dkih, utopijskih i distopijskih debata o uticaju savremenih digitalnih komunikacijskih tehnologija na ljudsku zajednicu i njenu budu\u0107nost. Debatuje se o stvarima koje se obi\u010dnom \u010dovjeku mogu \u010diniti van pameti: da li je virtuelni svijet samostalni entitet ili samo \u201ekopija\u201c realnosti; koji od tih svjetova je primaran, a koji sekundaran; da li je na pomolu hiper-realnost koja \u0107e ukinuti distinkciju realno-virtuelno; mo\u017eemo li u budu\u0107nosti da o\u010dekujemo neku digitalnu revoluciju koja \u0107e iz korijena izmijeniti svijet kakav poznajemo? Oko ovih pitanja su\u010deljavaju se &nbsp;tehno-optimisti, &nbsp;koji nas uvjeravaju da \u0107e digitalno dru\u0161tvo razrije\u0161iti sve dru\u0161tvene protivurje\u010dnosti \u201estarog svijeta\u201c (uklju\u010duju\u0107i i rodne), i &nbsp;tehno-skepti\u010dki orjentisani teoreti\u010dari koji kritikuje takve projekcije kao puste \u201etlapnje\u201c. U drugom krugu, izvan ovih nau\u010dno i teorijski artikulisanih debata, nalaze se laici koji tako\u0111e imaju stav prema digitalnoj kulturi, me\u0111u kojima su tehnofobi skloni demonizaciji tehnologije generalno, \u201ekompromiseri\u201c koji poku\u0161avaju da objektivno izmjere gubitke i dobiti od digitalizacije kulture, kao i \u201erelativisti\u201c koji digitalnu kulturu vide kao trpezu sa koje svako mo\u017ee da uzme ono \u0161to je po njegovom ukusu i smatraju da se time pri\u010da zavr\u0161ava.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U svim ovim raspravama, teorijskim i popularnim, rodna pitanja imaju va\u017enu ulogu: mogu\u0107nost sajber kulture da prevazi\u0111e rodni jaz i elimini\u0161e opresije nad \u017eenama zapravo je test njenih kapaciteta da uspostavi zajednicu solidarnosti i slobode, koju nam obe\u0107avaju tehno-optimisti. Tako\u0111e, polo\u017eaj \u017eena u digitalnoj kulturi neka je vrsta lakmus papira pomo\u0107u kojeg mo\u017eemo da analiziramo i status svih drugih marginalizovanih grupa, dakle status svakog patrijarhalnog Drugog, i odgovorimo na klju\u010dno pitanje koje nas zanima: da li digitalna kultura reprodukuje hijerarhije mo\u0107i u \u201erealnom\u201c svijetu i ja\u010da postoje\u0107e dominacije ili zaista predstavlja \u201eelektronsku agoru\u201c koja pro\u0161iruje polje slobode omogu\u0107avaju\u0107i u\u010desnicima da \u201erealizuju sve svoje kapacitete\u201c i postanu istinski subjekti. Rodno pitanje digitalne kulture postalo je na taj na\u010din ogledni teren za propitivanje njene istinske \u201edemokrati\u010dnosti\u201c zahvaljuju\u0107i, prije svega, razvoju feministi\u010dkog diskursa i u\u010de\u0161\u0107u feministi\u010dkih teoreti\u010darki u ovoj diskusiji.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Kontroverze tehno tijela<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U samom sredi\u0161tu rodno-digitalne debate nalazi se \u017eensko tijelo. Tretman \u017eenskog tijela klju\u010dni je simptom statusa \u017eenskog subjekta u digitalnoj (kao, uostalom, i u tradicionalnoj i medijskoj) kulturi. U \u017eensko tijelo patrijarhat je duboko urezao sudbinu \u017eene kao patrijarhalnog Drugog. U patrijarhalnom poretku \u017eenski subjekat uvijek je \u201eutjelovljen\u201c, sveden na tjelesnost. \u017densko tijelo instrument je o\u010duvanja patrijarhalnog poretka. Biolo\u0161ki, ono realno slu\u017ei za zadovoljenje mu\u0161ke seksualne \u017eelje, biolo\u0161ku reprodukciju i obavljanje reproduktivnih poslova (unutar privatne sfere) koji stvaraju uslove za dalje reprodukovanje patrijarhalnog poretka, i tako treba i da ostane. U simboli\u010dkoj i reprezentacijskoj ravni \u017eensko tijelo zato mora biti predstavljeno kao seksualizovano, otvoreno za mu\u0161ku seksualnu \u017eelju, spremno za biolo\u0161ku reprodukciju (\u017eena kao simbol nacije i reprodukcije \u201e\u010distih gena\u201c). U slu\u010daju iskoraka \u017eene u ne\u0161to \u0161to upu\u0107uje na subjekatsku poziciju i \u0161to joj po patrijarhalnom difoltu ne pripada (politi\u010dki rad, moralna odva\u017enost, seksualna sloboda), opet \u0107e njeno tijelo biti iskori\u0161teno kao instrument odmazde: ono \u0107e biti medijatizovano kao promiskuitetno, perverzno ili ru\u017eno, dakle \u201eosramo\u0107eno\u201c kao neupotrebljivo za potrebe patrijarhata. \u017densko tijelo u patrijarhatu je, dakle, kulturno kodirano i sva borba vodi se oko njegovog dekodiranja i vra\u0107anja tijela \u017eenskom subjektu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Rodni tehno-optimizam temelji se na \u201ejednostavnoj\u201c ideji da \u0107e u digitalnom prostoru \u017eensko tijelo i\u0161\u010deznuti (kao, uostalom, i svaki oblik tjelesnosti) i da \u0107e tim nestajanjem tjelesnog odre\u0111enja \u017eenskog subjekta biti likvidirano i osnovno sredstvo opresije nad \u017eenama. Za predstavnike ovakvog, tehnolo\u0161ki-optimisti\u010dkog diskursa virtualna realnost je \u201erastjelovljuju\u0107i medij\u201c. Svoj optimizam oni temelje na kapacitetu virtuelne realnosti da transcendira biolo\u0161ko tijelo. Kao rezultat, dobijamo digitalni prostor naseljen \u010distom svije\u0161\u0107u kao jedinom manifestacijom subjekta. Ne\u0161to od toga isku\u0161avamo svakodnevno kroz poigravanja identitetima i njihovo multipliciranje na dru\u0161tvenim mre\u017eama. U nekim drugim, tehnolo\u0161ki kompleksnijim ni\u0161ama digitalne kulture, kao \u0161to je kreiranje vitrulenog 3 D okru\u017eenja na primjer, jo\u0161 intenzivnije se mogu iskusiti svjetovi u kojima postojimo kao \u010dista svijest. Na toj \u201erastjelovljuju\u0107oj\u201c pretpostavci nastaje utopijska projekcija sajber kulture kao novog, bestjelesnog okru\u017eenja u kojem, upravo zbog odsustva tijela, vi\u0161e ne\u0107e biti klasnih, polnih\/rodnih, etni\u010dkih i drugih napetosti i diskriminacija. Ove projekcije kulminiraju u viziji Mre\u017ee kao \u201eelektronske agore\u201c, prostora u kojem bestjelesni subjekat kona\u010dno nalazi mogu\u0107nost da realizuje sebe izvan determinacija koje su povezane sa tjelesno\u0161\u0107u i realnim identitetom (socijalna, rasna, polna\/rodna i druga odre\u0111enjai) kreiraju\u0107i i multipliciraju\u0107i beskona\u010dno svoje identitete po slobodnom izboru. Optimizam vezan za mogu\u0107nost prevazila\u017eenja rodnog jaza u digitalnoj kulturi polazi od istih pretpostavki: \u201erastjelovljenje\u201c \u017eenskog subjekta, njegovo svo\u0111enje na \u010distu svijest dove\u0161\u0107e do prestanka patrijarhalnih opresija jer \u0107e nestati i samo tijelo \u017eene kao objekat i instrument ekonomske, rodne, kulturalne, porodi\u010dne i svake druge opresije. \u017denski subjekat kao \u010dista svijest mo\u0107i \u0107e da izmi\u0161lja sebe i pro\u0161iruje svoje iskustvo izvan svih ograni\u010denja koja \u0107e odbaciti zajedno sa svojim tijelom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovakve, vizionarske projekcije sre\u0107ne budu\u0107nosti novog digitalnog dru\u0161tva imaju svoje o\u0161tre kriti\u010dare koji su ponekad spremni da kao \u201ehalucinaciju\u201c opi\u0161u viziju Mre\u017ee kao poligona po kojem se subjekti kre\u0107u kao duhovi oslobo\u0111eni svojih tijela i determinanti realnih identiteta, izmi\u010du\u0107i tako uticaju struktura mo\u0107i. Na\u0161e &nbsp;iskustvo nam govori da to zaista jeste halucinacija: svaki na\u0161 ulazak na dru\u0161tvene mre\u017ee uvjerava nas da su refleksije dru\u0161tvenih opresija ovdje konstantno prisutne. Rastjelovljenje subjekta, rastakanje tijela i pripadaju\u0107eg identiteta nikako ne zna\u010di i nestanak mr\u017enje, opresije i reprodukovanje hijerahija mo\u0107i. Naprotiv, virtuelna kultura, uprkos zamjeni identiteta, ostaje poligon za nacionalisti\u010dke, mizogine, homofobi\u010dne, rasisti\u010dke ispade. Identiteti aktera su skriveni, ali dru\u0161tvene matrice ostaju iste. Miran gra\u0111anin prometnu\u0107e se u digitalnoj kulturi u demonskog nacionalistu, nacionalista u pedofila, i to \u0107e biti sve. U ovim kritikama tijelo se opet uspostavlja kao nositelj subjektivnosti sa svom svojom ukorijenjeno\u0161\u0107u u politi\u010dkoj, dru\u0161tvenoj i ekonomskoj realnosti, kulturnom i istorijskom kontekstu. Na kraju, o\u0161tre kritike upu\u0107uju se ovakvim vizijama zbog \u010dinjenice da se na taj na\u010din zajednica depolitizuje i pacifikuje. Tehno-tijela, u koje se pola\u017ee tolika nada, ne nastaju izvan sistema mo\u0107i, a tehnologija ne mo\u017ee biti neutralna i apoliti\u010dna. \u017denska tehno-tijela, kao i bilo koja druga, ne postoje u politi\u010dkom vakumu:&nbsp; ona vuku za sobom svoja materijalna tijela, njihove \u017eelje i patnje usljed opresiranosti, izlo\u017eenosti porodi\u010dnom nasilju, siroma\u0161tva, politi\u010dke obespravljenosti. Druga\u010dije ne mo\u017ee biti.&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Globalno digitalno pleme &nbsp;<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Naravno, treba dati \u0161ansu digitalnoj kulturi. Same feministkinje spremne su, uostalom, da prepoznaju benefite koju \u017eene povla\u010de iz digitalne kulture. Ali, tehnologija ne\u0107e sama rije\u0161iti problem. Ta ideja mora se odbaciti. Sajber okru\u017eenje uspostavljaju ljudi. Digitalna kultura je ipak kultura, dru\u0161tveni konstrukt, a ne nekakav tehnolo\u0161ki samostalan entitet. U najboljem slu\u010daju, mo\u017eemo sve nedostatke digitalne kulture posmatrati kao razvojne probleme i konstatovati da budu\u0107nost digitalnog dru\u0161tva zavisi od istovremenog i me\u0111usobno povezanog razvoja Mre\u017ee i njenih korisnika. Dakle, tehnolo\u0161ko rje\u0161enje u vidu \u017eenskog tehno-tijela, \u201erastjelovljenog\u201c \u017eenskog subjekta u virtuelnoj sobi ne \u010dini se kao realno rje\u0161enje za regulisanje rodnog jaza. Emancipacija \u201eukupnog\u201c \u017eenskog subjekta tradicionalnim politi\u010dkim sredstvima i dalje \u0107e morati da se nastavi. Uz podr\u0161ku digitalnih tehnologija, ako do sporazuma izme\u0111u Mre\u017ee i njenih korisnika ikada do\u0111e.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">To zna\u010di da \u0107e biti potrebno dalje insistirati na dekodiranju \u017eenskog tijela i stvaranju uslova za oslobo\u0111enje \u017eenskog subjekta u njegovom tjelesno-mentalnom totalitetu uz pomo\u0107 tradicionalnih politi\u010dkih metoda, raditi i dalje na ekonomskom, politi\u010dkom, obrazovnom osna\u017eivanju \u017eena, boriti se protiv radne, seksualne i reproduktivne eksplatacije njihovih tijela. Dakle, \u010dini da \u0107e biti potrebne dodatne politi\u010dke i feministi\u010dke intervencije u sajber prostoru. S tim \u0161to je sada ta borba mnogo te\u017ea od one koju su feministkinje vodile da tradicionalnim medijima. S kime pregovarati u digitalnom prostoru? Centri digitalne mo\u0107i i odgovornosti disperzivni su i neuhvatljivi. Ipak, sajber feministkinje pokazuju da predaje nema, da se borba mo\u017ee nastaviti, koliko god &nbsp;decentriranje odgovornosti mo\u017ee zaista biti obeshrabruju\u0107e.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Digitalna kultura je globalna, ali su upisi lokalni. Crnogorska digitalna kultura bi se u tom smislu mogla posmatrati kao barem donekle izolovan slu\u010daj. I to veoma mu\u010dan slu\u010daj. Nikad crnogorsko dru\u0161tvo nije bilo bez ubojitih oru\u017eja za sramo\u0107enje i kro\u0107enje neposlu\u0161nih \u017eena, ali ono \u010dime danas raspola\u017ee ravno je nuklearnom oru\u017eju \u2013 dru\u0161tvene mre\u017ee uve\u0107avaju ubojito dejstvo do globalnih razmjera. U nekoj davnoj pro\u0161losti \u017eenu su mogli da stave na stub srama, ispljuju je ili kamenuju samo \u010dlanovi njenog plemena. Danas, na njoj mo\u017ee da se istresa globalno patrijarhalno pleme. Za to mo\u017eemo da zahvalimo digitalnim, tehnolo\u0161kim protezama koje su pove\u0107ale performanse \u010dovjeka do neslu\u0107enih razmjera, uklju\u010duju\u0107i i razmjere njegovog primitivizma, agresije i mr\u017enje prema \u017eenama. Lov na vje\u0161tice sada ima digitalnu globalnu platformu bez mogu\u0107nosti da se na\u0111e neki dovoljno eti\u010dan plemenski poglavar kojemu \u0107e se sve to smu\u010diti, koji \u0107e istupiti i re\u0107i \u2013 dosta je sad, ostavite \u017eenu na miru, valjda smo jo\u0161 ljudska bi\u0107a! Globalnim plemenom za sada kao da ne upravlja niko i niko ga ne mo\u017ee u\u0107utkati. Osim kvarovi na mre\u017ei. Svi zaklju\u010dci o benefitima digitalne kulture lako gube sjaj pod naletom digitalne mr\u017enje prema \u017eenama. Jer \u2013 ipak smo to mi, sa ili bez svojih tijela.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><em>Ovaj \u010dlanak je ura\u0111en uz finansijsku podr\u0161ku Evropske unije i Nacionalne zadu\u017ebine za demokratiju. Sadr\u017eaj je isklju\u010divo odgovornost autora i izdava\u010da Instituta za medije Crne Gore i nu\u017eno ne odra\u017eava stavove donatora.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Nata\u0161a Nelevi\u0107 Tehnolo\u0161ko rje\u0161enje u vidu \u017eenskog tehno-tijela, \u201erastjelovljenog\u201c \u017eenskog subjekta u virtuelnoj sobi ne \u010dini se kao realno rje\u0161enje za regulisanje rodnog jaza. Emancipacija \u201eukupnog\u201c \u017eenskog subjekta tradicionalnim politi\u010dkim sredstvima i dalje \u0107e morati da se nastavi. Uz podr\u0161ku digitalnih tehnologija, ako do sporazuma izme\u0111u Mre\u017ee i njenih korisnika ikada do\u0111e. Podgorica, 27.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4045,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[59],"tags":[124],"class_list":["post-4044","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-aktuelnosti","tag-izvjestavanje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4044","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4044"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4044\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4046,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4044\/revisions\/4046"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4045"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4044"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4044"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/citajizmedjuredova.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4044"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}