Aktuelnosti

Nakon odluke australijskih vlasti da Fejsbuk i Gugl plaćaju medijima za objavljivanje vijesti: DA LI JE NAŠA AUSTRALIJA TAMO PREDALEKO?

12.03.2021.

PIŠE: Dr Meliha Meli Ramusović, ekspertkinja u oblasti masovnih komunikacija

Australijski zakon smatra se presedanom za slične legislative i u drugim zemljama, čiji bi cilj bio obavezivanje tehnoloških giganata da medijima plaćaju objavljivanje njihovog sadržaja. Ne treba očekivati da će ta borba  za prava tradicionalnih medija, ali posredno i za odbranu demokratije i suvereniteta biti laka.

 Manipulacija istinom i interesno motivisano cenzurisanje kompletne istine nije ništa novo. Fašizam i devedesete na Balkanu pokazale su nam dalekosežne posljedice uspješne valorizacije  ‘alternativnih  činjenica'. Ono što je novo je brzina, domet i  momentalna sveprisutnost  fiktivne fabrikovane stvarnosti koju donosi ekspanzija digitalne, internet, mobilne komunikacije.

Kao generalno i svi drugi globalni trendovi, lažne vijesti  i fabrikacije istine, kao antiheroj našeg doba, ne pogađaju sve jednako. 

Za razliku  od društava poput onih na Balkanu koja samo podržavaju predstavu demokratije, bez njenog suštinskog prihvatanja, tradicionalna demokratska društva baštine i čuvaju  izvore informacija sa čijom perspektivom i analizom  ne moraju svi biti saglasni, ali generalno, sa manje ili više entuzijazma, svi prihvataju realnost  iznesenih činjenica.  Tradicionalni i uticajni medijski brendovi u ovakvim društvima istinitost informacija smatraju svojom najbitnijom vrijednošću, tržišnom i profesionalnom. I pored svih izazova rastućih populizama i demagogija, takvi mediji ipak i danas  postavljaju bazu za predstavljanje i tumačenje stvarnosti, kao i granice prostiranja tog predstavljanja i  mogućih tumačenja.

Način na koji je vlada Australije ušla u okršaj sa tehnološkim gigantima poput Fecebook (Fejsbuka) i Google (Gugla), svjedoči upravo o visokoj svjesti o opasnostima koje su imanentne proliferaciji društvenih mreža i  sveprisutnoj digitalizaciji društva i života. Ali i o bitnosti medija kojima je istinita informacija svrha postojanja, a tek onda informacija je i biznis.  

Gugl i Fejsbuk nakon inicijative australijske vlade moraće da plaćaju medijima za vijesti koje objavljuju na svojim platformama u toj zemlji.  Iako nije uspjela prvobitna incijativa australijskog parlamenta, da se tehnološki giganti zakonom obavežu da plaćaju medijima za informacije koje prenose, de facto to je ipak slučaj,  jer su se Gugl  i Fejsbuk,  ipak obavezali da plaćaju značajne iznose australijskim medijskim kućama. 

Australijski zakon smatra se presedanom za slične legislative i u drugim zemljama, čiji bi cilj bio obavezivanja tehnoloških giganata da medijima plaćaju objavljivanje njihovog sadržaja. Ne treba očekivati da će ta borba za prava tradicionalnih medija, ali posredno i za odbranu demokratije i suveriniteta biti laka. Fejsbuk je u jednom trenutku u toku spora sa vlastima u Australiji obustavio objavljivanje informativnih sadržaja na svojoj platformi. Nakon kompromisnog rješenja, čuli smo i najavu osnivača Fejsbuka  Marka Zukerberga (Mark Zuckerberg) da ova kompanija planira u narednom periodu milijarde dolara investicija u proizvodnju medijskih sadržaja.

Ovakvim odlukama koje štite interese tradicionalnih medija u  odnosima sa Fejsbukom i Guglom vlada Australije poslala je jasnu poruku da se suverenost danas sve više brani onlajn (online) , u virtuelnom svijetu interneta i društvenih mreža,  koji je sada postao stvarnost. Shvativši taj oksimoron, Australija je shvatila da je njena suverenost uslovna i  sve više formalna ukoliko ne reguliše  mjesto na kojem se stvarnost  percipira, ali i kroz tu percepciju i stvara. Štiteći interese svojih medija, ta država štiti i interese svojih građana da slobodno formiraju sud o realnosti u kojoj se nalaze.Jer, ekonomski oslabljeni tradicionalni mediji , sve teže su mogli da, sa odgovornim i na činjenicama baziranim informacijama, pariraju dezinformacijama i nepodnošljivoj lakoći teorija zavjere, stavova i političkih interesa na mrežama i internetu generalno.

Afera u kojoj je otkriveno u kojoj je mjeri tehnološka kompanija za analizu podataka  Kembridž analitika iskoristila Fejsbuk za psihološku manipulaciju i zloupotrebu podataka i koliko je uticala  na izbor DonaldaTrampa za predsjednika  SAD, kao i na ishod i referenduma o Bregzitu, pokazala je u kojoj mjeri su sloboda i suverenost ugroženi u onlajn prostoru. Fejsbuk je, podsjećamo, u martu 2018. priznao da je "Kembridž analitika" imala pristup ličnim podacima 87 miliona ljudi. Ta firma je prikupljala podatke korisnika Fejsbuka kako bi plasiranjem individualno ciljanog sadržaja svakom ponaosob, uticala na njihovo mišljenje, te i na ishod izbora.

Za razliku od Australije, u društvima koja tek uvježbavaju demokratiju, takvi  korektivni  još ne postoje. Tu vrhunska vrijednost  medija nije povjerenje i vjerodostojnost informacija, već umijeće i dalekosežnost  manipulacije shvatanjem stvarnosti. Najuticajniji mediji u takvim sredinama najčešće nisu  oni kojima je istina interes i time značajno doprinose ili omogućavaju lakše, brže i dalekeosežnije širenje lažnih informacija.

Nije zato slučajno ni da je baš naš region dobio reputaciju efikasnog centra  za proizvodnju  internet medija koje šire lažne vijesti i da  tako neki novi sajber klinci u Makedoniji  uspjevaju da utiču na mišljenje glasača u SAD-u.

Ali, Pandorina kutija ipak čuva nadu na kraju. U istoj mjeri u kojoj savremene komunikacijske tehnologije pojačavaju  negativne aspekte jednog društva, pa time i širenje lažnih vijesti  i manipulisanih predstava stvarnosti , one mogu , ako se pravilno koriste , jačati domet i efikasnost pozitivnih vrijednosti  društva. Da bi se to desilo, potrebno je institucijijama koje rade na uspostavljanju pravih društvenih vrijednosti naći adekvatni oblik postojanja u internet svijetu ( naravno, prvo treba uopšte da postoje takve institucije ). 

Jer, nove generacije nisu antiestablišment samo zato što im elita i tradicionalni sistemi  sve manje pružaju šansu za dostojanstvenim životom, već i zato što su tradicionalni sistemi i vrijednosti  vrlo često  izgubljeni u prevodu ili nepostojeći u internet svijetu koji je za mlade  (ali sve češčće i za one manje mlade) sve manje virtuelan a sve više realan.

Kao što je davno rečeno, tehnologije same po sebi nijesu ni dobre ni loše, dobar je ili loš način na koji ih koristimo. Zato da bi istina i prava informacija danas u našim tranzicionim društvima  imala šansu da opstane , potrebno  je za početak  ovladati  vještinama komunikacije u novim medijima i društvenim mrežama , koje u suštini postaju dominantni medij komunikacije i akcije  kao što nam je to pokazalo i arapsko proljeće ali i aktuelna dešavanja u regionu koja se putem društvenih mreža i kanala youtube probijaju do svijesti nacije ušuškane u (ne)stvarnosti alternativnih činjenica tradicionalnih medija.  I iznad svega potrebno ih je regulisati suvereno čuvajući slobodu govora, ali i samu suverenost.

Ovaj članak je dio projekata “Jačanje medijskih standarda”, koje Institut za medije sprovodi uz podršku Nacionalnog fonda za demokratiju iz SAD-a. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora i ni na koji način ne odražavaju stavove donatora projekta.

 

 

 

 

 

Scroll to Top