Aktuelnosti

RODITELJI I MEDIJSKA PISMENOST: Svako vrijeme nosi svoje breme

23.03.2021.

Piše: Žarko Ivanović, psiholog i psihoterapeut

„Svako vrijeme nosi svoje breme“ kaže stara narodna izreka, a savremeni trenutak poseban paket izazova pripremio je za roditelje. Čini se kao nikad ranije pred roditeljima su složeni zadaci, pitanja, dileme. Utrkuju se i takmiče koji su važniji, a “vrijeme” kao da je sklopilo savez sa brzinom, netolerancijom i nerazumijevanjem za roditelje. Baš briga “vrijeme” što roditelji rade i zarađuju, što se druže s prijateljima i hoće vrijeme za sebe, što uređuju domove, kuvaju i spremaju, organizuju sve i svašta, brinu o svemu i svačemu, voze i dovoze, brinu o „starima“...Ako ste mislili da je samo ljubav dovoljna za naše najmlađe, možda ste se prevarili. Ili pak “vrijeme” traži da redefinišemo pojam ljubavi. Tako se ispostavlja da roditeljska ljubav danas više od svega znači podršku, prisutnost i učenje. 

Jedna od tema koja se ambiciozno gura u prve redove na spiskovima roditeljskih prioriteta jeste medijska pismenost. Ako se uzme u obzir da djeca vrtićkog uzrasta već ozbiljno konzumiraju medije, o starijima da i ne govorimo, jasno je zašto medijska pismenost zaslužuje punu roditeljsku pažnju. Dodatno, grupa pitanja koja vreba iza svakog ćoška naše priče, može se reći plaši roditelje, postaje sve veća. Šta to naši mališani gledaju, čemu su izloženi, kakav to može imati uticaj na njih, da li su sadržaji kontrolisani, kako na kraj sa kreiranjem lažnih profila i lažnim predstavljanjem, šta sa susretima s osobama koje su djeca upoznala online, prijeti li opasnost od seksualne iznude i ucjene, kako se djeca informišu u digitalnom okruženju i možemo li ih pratiti, da li znate šta je „video-snimanje napada“ (happy slapping), a da li znate šta su „grupe mržnje“ na internetu, koliko je opasno dopisivanje s nepoznatim osobama online, važnost čuvanja dokaza, krađa lozinki, samo su neka iz pomenute grupe pitanja. 

Zato danas više nego prije roditeljska ljubav znači učenje. Jer ako žele ponuditi adekvatne odgovore, najprije roditelji moraju prionuti na učenje o medijskoj pismenosti. Jedino tako biće u prilici da budu sagovornici vrijedni slušanja, povjerenja, ali i autoriteti u postavljanju granica i pravila. 

Postoje tri grupe roditelja – nezainteresovani za ovu temu i najčešće s uvjerenjima „ko je o nama baš tako brinuo, pa nas evo živi i zdravi“; zatim zainteresovani, ali im je tema jako naporna i zahtijeva ionako nedostajućeg strpljenja, pa atmosferu boji napetost; i treći su zainteresovani koje baš zanima da nauče i istražuju svijet medijske pismenosti, pravila, preporuke, savjete i sl, koji žele da budu „apdejtovani“. Osim što može biti zabavno i korisno za same roditelje, preporuka da budete dio treće grupe je važna, jer djeca više vole upućene i „moderne“ roditelje.  

Kako je učenje jedna od najvažnijih psihičkih funkcija, posebno treba apostrofirati učenje po modelu. Djeca na svjesnom i nesvjesnom nivou uče od roditelja o svemu, pa tako i o odnosu prema medijima. Zato je važno da roditelji ličnim primjerom komuniciraju kako se „konzumiraju“ mediji, koliko dugo, o kojim sadržajima se razgovara i sl. 

Ipak, možda i jedna od najvažnijih stvari koju roditelji mogu napraviti da bi vaspitali medijski mudru djecu jeste da koriste medije zajedno s njima. To uključuje slušanje njihove muzike, gledanje televizije, filmova i videa, kao i igranje videoigrica u kojima oni uživaju. Iako je i sama roditeljska prisutnost tokom korišćenja medija važan korak, ovo je takođe odlična prilika za podsticanje kritičkog razmišljanja, postavljajući im pitanja i diskutujući o odgovorima. 

A postavljanje pitanja, uz izbjegavanje savjetovanja, je zlata vrijedna navika. Evo nekih pitanja koja mogu poslužiti kao inspiracija: Kako ovaj oglas/emisija/film/pjesma privlači i zadržava tvoju pažnju? Kako će ovaj medijski proizvod nekome pomoći da zaradi novac? Kakav uticaj to može imati na priču, likove ili teme? Za koga se očekuje da će ovo gledati, igrati ili slušati (osobe kog pola, doba, rase, interesovanja, i tako dalje)? Kako bi ovo moglo izgledati da je namijenjeno drugačijoj publici? Kako bi drugi ljudi mogli doživjeti ovaj medijski proizvod? Kako se zbog ovoga osjećaš? Na temelju toga koliko sli sličan ili različit od ljudi koji su ovdje prikazani? Odražava li to što vidiš u medijima tvoje iskustvo? Ko je ovdje prikazan kao osoba na poziciji moći? Ko nije? Ko uopšte nije prikazan? Kakvi su ljudi, kakve stvari i aktivnosti nagrađeni i prikazani na pozitivan način? Što je kažnjeno ili negativno prikazano? Zbog čega bi ti ljudi ili stvari mogli biti prikazani na takav način? 

Ako medijski proizvod uključuje nasilje, pitajte dijete kako misli da bi se ljudi uključeni u tu situaciju osjećali da se to dogodi u stvarnom životu. Koje bi bile stvarne posljedice nasilja? Što bi se dogodilo uključenim ljudima? Podstaknite djecu da razmisle o tome koliko su realistično muškarci i žene prikazani u medijima. Neka uporede prikaze muškaraca i žena koje vide na televiziji s ljudima koje poznaju iz stvarnog života. Jesu li žene generalno prikazane kao posvećenije odnosima, a muškarci karijeri? 

Razgovarajući i postavljajući ovakva i slična pitanja, otvara se velika mogućnost za medijskim opismenjavanjem. Na taj način dešava se i drugi važan aspekt roditeljske ljubavi, a to je prisustvo. 

Među najvažnijim savjetima o medijskoj pismenosti, roditelji bi takođe trebali zapamtiti da poštuju medijske izbore svoje djece. Pravila i granice su sasvim u redu, ali je takođe u redu i da djeca mogu razvijati drugačiji ukus od roditelja.

Takođe, jedna od dobrih preporuka jeste dati djeci priliku da stvaraju medijske sadržaje, a ne samo da ih analiziraju. Danas je djeci lakše nego ikad da snimaju kratke filmove ili spotove pa i da dodaju svoj kritički komentar najnovijem viralnom videu. Ništa ne može zamijeniti iskustvo iz prve ruke kad je riječ o razumijevanju kako na primjer montaža ili muzika mogu uticati na naše emocionalne reakcije na neki film ili televizijsku emisiju.

Kao i brojne druge teme, tako i medijsku pismenost možemo promatrati iz ugla opasnosti i izazova, ali i iz ugla dobrobiti, razvoja i učenja. Medijska pismenost se uči kao što smo rekli od najranijih uzrasta i zato roditelji tu imaju veliku odgovornost. To podrazumijeva prisustvo, zainteresovanost, podršku, razumijevanje i učenje. Ali na kraju benefiti su dragocjeni i za roditelje i za djecu koja su podržana da rastu u autonomne ličnosti sa kritičkim mišljenjem, samopouzdanjem i informacijama kako da se snalaze, zaštite, ponašaju i uzmu najbolje iz beskrajne medijske ponude. 

 

 

 

Scroll to Top