Aktuelnosti

ONLINE NASTAVA: Roditelji “ispaštali”, djecu tek čekaju rupe u znanju

26.05.2021.

PIŠE: Jovana Đurišić, novinarka

 

Nedavni izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsmana) pokazao je da je on line nastava i zatvaranje škola zbog epidemije koronavirusa nije bio najbolje pripremljena – roditelji  su imali veće troškove, istovremeno su bili i nastavnici, a zbog frustracije cijelom situacijom povećeno je i nasilje u porodici.

Ombudsman, u svom Izvještaju o radu za prošlu godinu, naglašava da model online nastave u crnogorskom obrazovnom sistemu nije pravno definisan, niti kao takav prepoznat, a nije bilo ni adekvatne pripreme – obuke svih aktera nastavnog procesa.

“Nastavni planovi i programi, koji važe za izvođenje nastave u učionici, nijesu prilagođeni ovom modelu nastave. To izaziva probleme u savladavanju gradiva kod djece, roditelja i nastavnika”, navodi se u Izvještaju ombudsmana.

Sa ocjenom Ombudsmana, saglasne su i naše sagovornice. 

Gordana Popović, dugogodišnja novinarka agencije “Mina”, majka je djevojčice Tare koja je u petom razredu osnovne škole. 

Za nju je online nastava, bila veliki izazov – kako u materijalnom smislu, tako i u organizacionom. Ističe, ipak, da za to nisu krivi ni nastavnici ni djeca, već, kako kaže, učionicu ništa ne može da zamijeni. 

Upitana da li je kao roditelj osnovca, osjetila neke od negativnih efekata online nastave, Gordana kaže da neke od njih jeste. 

“Tu, prije svega, mislim na finansijske izdatke, s obzirom na to da sam svom djetetu morala kupiti novi mobilni telefon, jer na stari nije mogla instalirati Teams. Takođe, morala sam joj opremiti „radni kutak“ u drugoj sobi, budući da i ja od marta prošle godine radim od kuće, i bilo je prosto neizvodljivo da radimo istovremeno u istoj prostoriji”,  ocijenila je naša sagovornica. 

Olakšavajuća okolnost za nju je bila to što njena ćerka Tara, od drugog razreda uči samostalno. 

“Što se mog angažovanja u savladavanju gradiva tiče, tu nijesam imala problema, s obzirom na to da Tara još od drugog razreda potpuno samostalno uči i radi domaće zadatke. I ranije sam znala da je to zaista veliko olakšanje za roditelja (pogotovu gledajući koliko neke moje prijateljice rade sa svojom djecom i koliko im to vremena oduzima), a od početka pandemije sam posebno zahvalna na tome, jer ne znam kako bih ovaj period, koji je bio izuzetno turbulentan i zahtjevan za sve nas novinare, pregurala da sam morala još i time da se bavim”, istakla je Gordana. 

Govoreći o tome koliko su se negativni efekti online nastave odrazili na Taru, Gordana kaže da se njena ćerka brzo uklopila u novi način rada, i napravila neki svoj sistem koji joj je omogućavao da redovno, i relativno lako završava sve obaveze. 

“Nezgodno je bilo to što je ona sad u petom razredu, i nema više samo jednu učiteljicu, a nove nastavnike nije stigla ni da upozna. Tako da su djeca mjesecima komunicirala online sa ljudima koji su im, maltene, bili stranci, i mislim da je i jednima i drugima bilo prilično teško zbog toga. Međutim, ono što je Tari sigurno bilo najteže u cijelom periodu online nastave, jeste to što joj je jako nedostajala škola i drugari”, smatra Gordana. 

A da li je, u određenoj mjeri, online nastava “degradirala” postojeće znanje djeteta? Gordana je sigurna da jeste.  

“I mislim da će posljedice „rupa u znanju“ isplivati već naredne godine. Nijesu za to krivi ni nastavnici ni djeca, jednostavno smatram da živu riječ u učionici ništa ne može zamijeniti, i da online časovi od pola sata to ne mogu nadomjestiti. Ali, okolnosti su bile takve, i sad je suvišno pričati o tome da li su neke stvari mogle biti drugačije i bolje organizovane, sa manje improvizacije. Ostaje samo da se nadamo da će se sa novom školskom godinom i život vratiti u normalu, i zbog djece i zbog nastavnika. A i zbog nas roditelja, naravno”, zaključila je Gordana.

U svom izvještaju, Ombudsman konstatuje da su naročito bila pogođena djeca iz ruralnih sredina, iz marginalizovanih grupa, kao i djeca sa smetnjama u razvoju.

Osim neplaniranih finansijskih izdataka, online nastavu karakterisalo je, smatraju u instituciji Zaštitnika, veće angažovanje roditelja/staratelja u savladavanju nastavnog gradiva, a organizacija praćenja nastave je poremetila ustaljenu porodičnu dinamiku i nerijetko izazvala probleme u funkcionisanju porodica.

Posebno se naglašava da djeca, naročito nižih razreda, nijesu u mogućnosti da prate nastavu samostalno, već su zavisni od podrške i pomoći roditelja.“Iako je u obrazovnom procesu uloga roditelja nezamjenljiva, ističemo da roditelji ne mogu i ne smiju biti nastavnici, premda se kod ovakvog načina učenja to događa”, naglašava se u Izvještaju ombudsmanu.

U situacijama gdje ima više djece u jednoj porodici, praćenje nastave je bilo veoma otežano, kako zbog ograničenog broja elektronskih uređaja, a nerijetko i zbog prostora u kojem djeca prate nastavu.Takve situacije, ocjenjuje ombudsman, izazivaju frustracije djece, roditelja i dovode do poremećenih porodičnih odnosa, a ukazuje i na činjenicu povećanja nasilja nad djecom.

Ostaje upitan stepen stečenog znanja u ovom period, navodi se u izvještaju.

Kristina Mihailović, predsjednica Udruženja Roditelji, očekuje da će neko uraditi jednu vrstu analize prethodnog perioda online učenja, ali i napraviti plan kako da se u narednom periodu sve ono što je propušteno ili nije moglo da se adekvatno savada online putem, i nadomjesti. 

“I ranije su se dešavale situacije koje su dovodile do toga da je nastava bila prekinuta u potpunosti neki duži period ili nije bila organizovana u regularim uslovima ali to je bilo u nekim drugim vremenima, koja nijesu ni nalik ovim današnjim. Živimo u dobu u kojem se puno toga mijenja svakodnevno, pa i u obrazovanju i djeca fukcionišu u takvim uslovima od rođenja, tako da uticaj nekih ovakvih promjena i zaostajanja sigurno ne može biti isti kao na primjer na generacije koje su živjele u prvoj polovini 20. vijeka”, ocijenila je Mihailović.

Upitana da li su škole i Ministarstvo uradili dovoljno da online nastavu dovedu do nivoa, koje ne izaziva negativne efekte, Mihailović kaže da je u početku to bio slučaj, ali se nije nakon toga puno odmaklo. 

“Kako su počeli tako je i danas danas, i sada bi trebalo da se nastavi sa razvojem ovom koncepta. On se može i u ubuduće koristiti za neke sadržaje, i bilo bi više nego korisno ali se mora i mijenjati i postajati mnogo više interaktivan”, smatra naša sagovornica.

Online nastava, prema njenim riječima, nije samo snimljeni čas, ili predavanje preko Teamsa. 

“Način komunikacije i rada sa djecom ne može biti isti kao u učionici. Jednostavno nije isto. Mada je svakako trebalo vremena da se svi priviknu na novi način koji je poptuno drugačiji u odnosu na onaj je do tada funkcionisao. Svakako da online opcija dozvoljava više istraživačkog rada djece i njihovih uvezivanja kao timova na taj način, a upravo je to nešto na čemu bi trebalo insistirati u našem sistemu obrazovanja, bez obzira da li je učenje na daljinu ili u učionici, u pitanju”, navodi Mihailović.

A šta je moglo biti urađeno bolje u situaciji kakva je vladala i vlada u vrijeme pandemije? 

Mihailović smatra da je moglo mnogo prije da se odreaguje i pomogne djeci koja nemaju uređaje i internet neophodne za praćenje nastave. 

“Godina je prošla i dalje imaju iste problem.  Uređaji su mogli biti od velike pomoći i nastavnicima, kojih ih takođe nijesu imali odnosno jedan dio njih. Vjerujemo da bi i jasno usmjeravanje na gradivo koje bi trebalo obuhvatiti, značajanije pomoglo svima. Sada samo imaju smjernice, a sve je trebalo upodobiti i drugačijem modelu učenja ali i vremenu za školiu koje je smanjeno kako god da je organizovano. Sve ovo se odnosi samo na online način učenja, a ako govorimo generalno o sistemu obrazovanja u toku pandemije, tu bi se imalo šta mijenjati i moralo je biti drugačije”, navela je Mihailović.

Kako je epidemiološka situacija poboljšana, trenutno svi učesnici makar jedan dio nastave imaju u školama. Školska godina se završava 18. juna. Pitanje koje ostaje je - da li bi roditelji, a i djeca, "izdržali" još jednu godinu online nastave.

Ovaj članak je dio projekta koji Institut za medije spovodi uz podršku Nacionalnog fonda za demokratiju iz SAD-a. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora i ni na koji način ne odražavaju stavove donatora.

 

Scroll to Top