Aktuelnosti

IZ UGLA UČITELJA: Na koji način mladi obrađuju informacije?

31.05.2021.

Piše: Sava Kovačević, učitelj 

U savremenom društvu obrazovanje je primarni nosilac promjena i predstavlja ključ za razvoj građanski profilisanih ličnosti. Danas su mladi ljudi postali konzumenti medijskih sadržaja i na podsvjestan način provode mnogo vremena konzumirajući različite medijske sadržaje. Pitanje je na koji način obrađuju informacije? 

Živimo u svijetu u kojem kvalitet informacija koje dobijamo u velikoj mjeri određuju naše izbore i aktivnosti koje slijede. Motivisani digitalnim razvojem u telekomunikacijama, postoji i širenje medija i drugih pružalaca informacija putem kojih se pristupa i dijeli ogromna količina informacija i znanja. U ovome se ogleda izazov za procjenu relevantnosti i pouzdanosti informacija bez ikakvih prepreka za stvaranje građanske svijeti. U ovome je kontekst da se mora sagledati potreba za medijskom i informacionom pismenošću (MIL): ona se mora posmatrati kao pokret za građansko obrazovanje koji uključuje nastavnike kao glavne agente promjena.

Medijska pismenost je skup vještina koje svako može naučiti i razvijati. One podrazumijevaju razvijanje kritičkog mišljenja, analize medijskog sadržaja, pristup i evaluacija medijskog sadržaja. Kada govorimo o ulozi obrazovanja za medijsku pismenost možemo govoriti o uspostavljanju kontrole nad ličnim medijskim iskustvima. Obrazovanje bi uspjelo u svojoj misiji ako bi ostvarilo da mladi ljudi postanu kreatori i analitičari medijskih sadržaja, a ne samo konzumenti istih. Ovdje možemo postaviti pitanje koje su to metode koje će doprinijeti da u vremenu lažnih vijesti, youtubera i influencera medijska pismenost postane važna za djecu, mlade ljude i njihove roditelje?

Mislim da je važno uspostaviti odnos povjerenja između djece, nastavnika i roditelja koji će zajedno povećati nivo svijesti o medijskoj pismenosti. Povjerenje se postiže iskrenim odnosom i interesom za temu. Tada se uspostavlja veza sa samom temom i nastavnik može argumentima i činjenicama, kao i razvoju analitičkog stava povećati nivo znanja o medijskoj pismenosti. Činjenica je da oko 70% svog vremena provodimo sa nekim medijem. Često prestanemo da razmišljamo kakve informacije nas okružuju. Prestajemo da ih analiziramo i uzimamo ih zdravo za gotovo. Ukoliko učenicima na ovakav način predstavimo ulogu medija mi im pomažemo da stvaraju sliku o važnosti medijske pismenosti kojom su okruženi. 

Pridružite im se i budite im „drug“ u medijskom prostoru tako što ćete zajedno provoditi vrijeme na internetu i na taj način i sami biti konzument. Sadašnja medijska scena obiluje svojstvenom terminoloijom koju je potrebno razumjeti i usvojiti da biste se približili učenicima.  

Stvaranje kritičkog stava i analiza sadržaja je mnogo važna za stvaranje stava o medijskim sadržajima. Analizirajući umjetničke vrijednosti pjesme, djela, filma koju slušamo ili čitamo povećavamo doprinosimo uspostavljanju kriterijuma kvaliteta. Mislim da je prilikom ove aktivnosti važno uspostavljati standarde kvaliteta koje će učenici i učenice sami/e kreirati uz pomoć nastavnika. Postavljeni standardi definišu nivo koji će narednog puta biti veći.

Upoređujući reklame koje vidimo na televiziji ili slušamo na radiju razvijamo analitički stav i doprinosimo razvoju medijske pismenosti. Vođenim razgovorom nastavnik ili roditelj postavlja pitanja i usmjerava djecu kroz proces suočavanja sa istinom o sadržajima koje gleda ili sluša. Prilikom suočavanja postaje svjestan značenja termina i pojava. 

Važno je napraviti razliku između informacija i dezinformacija. Naučiti učenike i učenice kako istražiti informacije, da li je neka informacija tačna ili lažna je još jedan korak ka stvaranju medijski pismene osobe. Da li je iznešena informacija dokazana, da li ste pročitali pažljivo informaciju, da li ste provjerili izvor, ko je još objavio infromaciju i sl. Dokazi su ključni pokazatelj da li je određena informacija istinita ili ne.

Mišljenja i činjenice su sintagme oko kojih se vode polemike u određenim medijima. Neophodno je napraviti razliku kako bi mogli da argumentujemo svoje stavove. Oni su potpuno dva različita pojma. Činjenica se obično odnosi na nešto što je istinito i što se može verifikovati kao takvo. Dakle, činjenica je nešto za šta se može dokazati da je istinito. Dok se mišljenje odnosi na lično uvjerenje. Ono je vezano za to kako se neko osjeća u odnosu na nešto. Drugi se mogu slagati ili neslagati sa nekim mišljenjem, ali ne mogu dokazati da jeste ili nije istinito. U ovom procesu je važno baratati činjenicama, jer nam oni osiguravaju temelje stava. Dešava se da mediji manipulišu činjenicama kako bi ostavrili skrivene ciljeve. Zato je bitna svjesnost o važnosti činjenica i dokaza. 

Kako bismo bili medijski pismeni potrebno je iskustvo. Zato krenite u analizu medijskih sadržaja kako biste bili spremni, da već sjutra saopštite svoje stvove i razmišljanja o ovoj temi. 

Uloga škole je upravo u tome da pomogne učenicima da postanu svjesni medija, da obezbijedi sigurno okruženje u kom će učenici i učenice steći iskustvo analize, kritičkog stava, istraživanje lažnih vijesti, traženje dokaza i činjeica... 

Kreirati medijsku pismenost kao izborni predmet u jednom razredu nije dovoljno. Medijski uticaj je stalan, zato je dobro imati stalan odgovor. Smatram da je potrebno medijsku pismenost integrisati kroz sve nastavne sadržaje kao princip koji će pomoći djeci i mladima da postanu svjesni značaja medija. Koji će kreirati različite medije da predstave pojave koje izučavaju u nastavi i tada biti obučeni da daju kritičke osvrte na već gotove medijske sadržaje. Takvim pristupom bismo od učenika kreatora, razvili učenike koji analiziraju i argumentovano donose sudove o kvalitetu medijskih sadržaja. Proces u kom učenik analizira, stvara i samoprocjenjuje je presudan za formiranje temelja medijske pismenosti.

Mediji imaju veliki uticaj. Putem medija učimo, formiramo mišljenje, utiču na emocije, pa čak utiču na neke naše fiziološke reakcije, formiraju ponašanje naročito kod male djece i takvi mediji formiraju našu kulturu, utiču na razvijanje naših stavova, naših misli i naših ponašanja. Često mislimo da kontrolišemo naša medijska iskustva, ali je mnogo prikrivenih poruka koje potpuno nesvjesno usvajamo. Zato je važna svjesnost o efektima medijske pismenosti na nas. Istovremeno posmatrati medije kao resurs i priliku za rast. 

 

Scroll to Top