Aktuelnosti

TOMISLAV ŽEGURA: Medijska pismenost je kompas mladima

04.07.2021.

Razgovarala: Vesna Zeković, novinarka- saradnica

 

Ukoliko ne obrazujemo mlade kroz medijsku pismenost, mediji će to uraditi umjesto nas, na svoj način, baš kao ulica nekad, kaže u razgovoru za Institut za medije Tomislav Žegura, osnivač nevladine organizacije Kompas iz Kotora.                                                         

NVO Kompas - Centar za informisanje i savjetovanje mladih realizuje projekat za promociju medijske i informacione pismenosti. Ovaj projekat je dio regionalne inicijative „Snažni mediji bez mržnje i dezinformacija“, koji sprovodi Institut za medije zajedno sa partnerima u još šest zemalja.

IMCG:  Kompas je ime vaše organizacije. Je li kompas danas potreban svima a naročito mladima u svijetu digitalnih i tehnoloških dostignuća. Da li je taj kompas - medijska pismenost, i ako je zašto?

ŽEGURA: Eto, silom nekih neobičnih prilika, u digitalnom vremenu, mi smo dali organizaciji ime po navigacionom uređaju iz vremena gledanja u zvijezde. Kompas nam je svima potreban, a mladima naročito, u vidu navigacije kroz život i svijet, koji je stalno u promjeni, voljeli mi to ili ne.

Mislim da ste u pravu za pitanje da li je najnoviji kompas medijska pismenost, jer svijet koji se mijenja donio nam je medijske udare uz obilje informacija koji samo kvantitativno , pa sve i da su najbolje, svojim obimom predstavljaju opterećenje, a tek znajući da u većini informacija nije dominantan kvalitet, obrazovanje ili neka vrsta edukativne zabave, već upravo suprotno.

Tu je kompas neophodan, kao vodilja, kao filter između nevažnog i istinski bitnog, kao primjer upućivanja na pismenost.

I da, iznad svega nam je potrebno obrazovanje i medijska pismenost, jer ako mi sami medijski ne opismenimo, mediji će to uraditi mladima umjesto nas, na svoj način, baš kao ulica nekad.

IMCG: Na koji način je medijska pismenost bitna za shvatanje problema u lokalnoj zajednici i koliko je bitno krenuti u rješavanje problema od svog okruženja ka spolja?

ŽEGURA: Medijska pismenost, je čini mi se, danas bitna baš kao nekad kada su se ljudi učili elementarnoj pismenosti, da čitaju, pišu i računaju da bi kao takvi mogli da se nose sa vremenom i potrebama savremenog svijeta. Danas, u vremenu informacija i digitalnih tehnologija, medijska pismest je bitna kako bi ljudi shvatili o čemu se radi u svijetu oko njih i njihovom životu. Ukoliko naučimo provjeravati informacije, tražiti činjenice i njihove izvore, tako ćemo naučiti da se odnosimo sa svim stvarima u svom okruženju i naučiti da donosimo informisane odluke, bazirane na činjenicama i provjerenim informacijama, a ne na emocijama, pretpostavkama i spinovima.

Svaka lokalna zajednica bi trebala ovaklav metod da razradi u svom malom okruženju, i puno malih okruženja stvorilo bi jedno veliko. Ovakav primjer, ukoliko sam ga jasno naznačio nije zapravo nov, skandinavske zemlje fukcionišu po ovom principu, i to nam može biti primjer. Svaka odluka vezana za dvorište sopstvene zgrade, ili naselja u kome su npr. vrtić i dom zdravlja donosi se od strane lokalne zajednice, zajedničkim snagama. Tako se stvara odgovorno društvo i samim tim i stabilna država. Mi smo na terenu idealni, jer Crna Gora je zemlja pretežno malih gradova sa mnoštvom ruralnih i prigradskih naselja, pa izgleda smo u startnoj prednosti.

Međutim, izgleda da se kod nas odluke donose na nekom nevidljivom nivou koji je nedostupan za građane lokalnih zajednica, i to moramo hitno da mijenjamo.

IMCG: Na koji način se NVO Kompas - Centar za informisanje i savjetovanje mladih bavi njihovim potrebama, kroz koje načine i akcije i na koji način je to povezano sa medijskom pismenošću?

ŽEGURA: NVO Kompas vjeruje u dva osnovna načina da potrebe mladih isprate i usmjere. Prvi je kroz neformalnu edukaciju kao odličan teren za razgovor, obrazovanje i razmjenu svih problema i potreba koje se tiču mladih ljudi, a tu je prilika da se radi na medijskoj pismenosti , na primjer. Drugi način je da se mladima omogući da uče kroz praksu, kroz direktan rad. Mi smo imali velikog uspjeha u projektima koje smo sami inicirali ili kao partneri kulturnih dešavanja, muzičkih i pozorišnih festivala, gdje su mladi u nekoliko godina i nekoliko generacija naučili da realizuju na primjer, vrlo zahtjevan umjetnički festival, i to s lakoćom i uvježbanošću profesionalaca. O entuzijazmu da ne govorimo, on je obično veći nego kod profesionalaca. Rezultati su između ostalog da su mladi upisivali studije produkcije ili sličnih zanimanja i polako preuzimaju takve manifestacije ili stvaraju nove ( u konkretnim primjerima mislio sam na angažovanje mladih u sklopu realizacije muzičkog festivaal SeaRock, i Kotorskog Festivala Pozorišta za djecu).

Kompas se bavio i medijskim projektima, realizujući radijske i TV emisije, u kojima je medijska pismenost postala obaveza i standard, još prije nego što se o tome ovoliko govorilo. Danas, na pragu novih projekata sa mladima, medijska pismenost je ponovo u fokusu, kao živa materija koju moramo obnavljati i učiti iznova, i tako podizati ljestvicu primjera različitog, u stvari, onakvog kakvo bi trebalo da bude.

IMCG: Neformalna edukacija je bitna za izgrađivanje ličnosti mladih i širenje vidika, koji se ne mogu steći samo u školskim klupama. Kako u tom kontekstu koriste mediji, pozorište, kultura? 

ŽEGURA: Neformalna edukacija, je baš kao što sam naveo u prethodnom odgovoru, idealan teren za istraživanje i građenje ličnosti mladih. Formalna edukacija mora da vas nauči čitanju, pisanju, matematici i fizici, i u ionako opterećenom rasporedu nema vremena da baš svakog pita „kako se ti osjećaš“ (mada nije da ne bi trebalo). Kroz neformalnu edukaciju mladi uče i kroz teoriju, praksu i samospoznaju, koja često nije mjerljiva brojkama ili bilo kojom mjernom jedinicom, ali jeste unutrašnjom nadgradnjom koju ne smijemo zaboraviti. 

Mediji, pozorište, muzika mogu biti sjajni primjeri gdje smo godinama i generacijama gledali mlade kako stiču vještine , grade sebe individualno i timski, ali i istražuju sopstvene stavove, mijenjaju naučene narative i postaju samostalni pojedinci. 

 

IMCG: Vaš internet radio ima vrlo zanimljivo ime - Bruškin. Šta to ustvari znači, zašto baš taj naziv?

ŽEGURA: Bruškin je baš kao i kompas, alatka iz nekih davnih vremena, nije digitalna ali dobro funckioniše. Bruškin je lokalni izraz iz Boke za četke kojima se čiste jača zaprljanja (brush na engleskom), kojima smo kao djeca pomagali babama i djedovima da očiste dvorište na primjer. 

Prije više od 10 godina realizovali smo festival za mlade pod nazivom Bruškin, koji je čistio zaprljanja u kulturi. Nakon toga pokrećemo vodeći medijski projekat naše organizacije - Radio Bruškin, digitalnu internet radio stanicu koja valjda treba da čisti medijska zaprljanja, kao čudotvorna krpa za tvrdokorne mrlje. Ponovo analogni naziv ulazi u digitalnu eru, ali forma je opet manje bitna od suština.

Suština radio Bruškina je da pruži određen primjer i možda određena rješenja kako može da funckioniše svijet koji je tolerantan, prihvata različitosti, poštuje druge i drugačije kulture, propituje ustaljene istorijsko-kulturne narative. Uz sve to, ovo je neprofitni medij koji nema reklame, koji se ide u korak sa tržišnim kapitalizmom, koji u stvari gradi zajednice.

Zajednice, pogotovo u domenu digitalnih tehnolgija mogu biti lokalne i fizički bliske, ali mogu biti i zajednice kulture i umjetnosti, koje se povezuju i djeluju zajedno i tako osnažuju jednu kulturnu scenu.

Sa druge strane, Bruškin je i u akciji lokalnog karaktera. Upravo smo završili radijsko istraživanje lokalnog priobalja i mora, a krećemo sa mladima u srž samih malih zajednica prigradskih i ruralnih naselja Boke Kotorske kojima treba glas, glas mladih koji će svojim rješenjima doprinjeti drugačijem smjeru zajedničke budućnosti. 

Na ovaj način radio ( i to prvenstveno ovakvog tipa u regionu) ponovo postaje bitan, ali moramo biti svjesni da smo kvalitetnim i pismenim sadržajima imamo pravo, a samim tim i obavezu da damo primjer i budemo ta promjena koju svi želimo!

 

Scroll to Top