Aktuelnosti

Mladi da budu kreatori sopstvenog medijskog sadržaja

26.07.2021.

Razgovarala: Teodora ĐURNIĆ

Snežana Radusinović, urednica emisije „Istraživač“ na Radio-televiziji Crne Gore i mentorka na projektu za mlade Hexatorm, nedavno je bila jedna od govornica na forumu koji je organizovala NVO Juventas na temu „Omladinski i mejnstrim mediji“.

Iskustvo koje je Snežana Radusinović stekla u radu sa mladim ljudima i o kome je govorila na pomenutom forumu bilo je povod da na ovu temu i mi porazgovaramo za PCNEN. 

Da li u Crnoj Gori ima dovoljno medijskog sadržaja namjenjenog mladima i koliko Vi smatrate da mladi prate takav sadržaj?

Da ste mi to pitanje postavili prije samo tri godine, ja bih rekla da na crnogorskom medijskom horizontu ima sadržaja za mlade i da su raznovrsni. Međutim sada, nakon tri godine rada u projektu Hexatorm (to je Jutjub kanal koji je RTCG pokrenula u saradnji sa Dojče Vele akademijom, na kome mladi kreiraju video sadržaje za svoje vršnjake), mogu da kažem da u crnogorskim medijima nema mnogo sadržaja koji su mladima zanimljivi.

U ove tri godine sam dosta naučila o novim generacijama. Naučila sam da  mladi uopšte ne prate televiziju, da ne gledaju televizijski sadržaj čak ni na internetu, da ne čitaju novine, da se informišu na različitim portalima čije sadržaje vide na društvenim mrežama ili vajber grupama, da je često mim njihov prvi kontakt sa informacijom, da očekuju zabavni element u nekom videu ili tekstu čak i ako je tema ozbiljna i kompleksna, da ponekad mnogo više prate medijske sadržaje na engleskom nego na maternjem jeziku. Naučila sam da generacijski jaz između mlade osobe od 20 i 25 godina može biti znatno veći nego što to brojevi pokazuju. Zato bi kada pričamo o mladima  trebalo da budemo svjesni da u tom rasponu od 16 do 26, ili možda do 30 godina, postoji čitav niz generacija koje imaju svoje specifičnosti i različitosti kada je u pitanju pogled na svijet, način na koji se informišu, mediji koji su im bliski, medijski formati koje vole.

„Ko još gleda TV? Ja ne.“

Nedavno je na Hexatorm kanalu objavljen podkast „Ko još gleda TV, ja ne“ gdje su mladi iz regiona, iz Crne Gore, Bosne, Srbije i Hrvatske, govorili na ove teme. Od njih smo čuli da njihovi vršnjaci gledaju kratke, dinamične video sadržaje od 5 do 15 minuta. Da ništa što miriše na televizijsku produkciju u smislu neke dramaturgije, organizovane strukture, savršenih audio i video rezova, jednostavno ne dopire do njih. Naglašavam da su ovo odgovori mladih koji imaju od 18 do 20 godina. Ako ne postoji element neobrađenosti, nesavršenosti, pa čak i šokantnosti, fragmentarnosti, nelinearnosti, nečega što je internet donio kroz razne platforme poput Jutjuba, a u poslednje vrijeme TikTok-a, taj sadržaj za mladu osobu nije gledljiv. Što se teksta tiče i on treba da bude kratak, do 500 riječi, tekstovi moraju biti vizuelno atraktivni, opremljeni dobrim fotografijama, grafički dobro razrađeni tako da i vizuelno imaju neki svoj život, dinamičnost. U tekstu je obavezan element zabave, uzbuđenja, iznevjerenog očekivanja čak i ako je u pitanju neki edukativni sadržaj ili analiza nekog društvenog fenomena. Podkasteri Hexatorma naglasili su i da neko ko nije mlad ne može praviti zanimljive sadržaje za mlade. To je poruka koju, po mom mišljenju, treba da čuju svi medijski profesionalci i mediji kojima je stalo da dopru do mlade publike.

Mentorka ste na projektu Hexatrom čiji Jutjub kanal broji oko šest i po hiljada pratilaca. Kako se razvijao sam projekat i šta Vas je inspirisalo da plasirate onakvu vrstu sadržaja?

Nama je od samog početka bio cilj da stvorimo sadržaj koji će mladi zaista gledati. Zato smo našim RTCG jutjuberima prepustili inicijativu i kada je u pitanju izbor teme i kada je u pitanju izbor video formata. Zbog toga je Hexatorm kanal prilično raznovrstan. Tu možete da nađete  parodiju, prenkove, vlogove, podkaste kao i čitav niz Jutjub formata koji su nama novinarima koji sa njima radimo kao mentori bili potpuno nepoznati, kao što su whisper challenge, outfit challenge, lip sync… Suština ovog projekta je da nam oni sami predlažu teme koje ih zanimaju, a da im mi pomognemo da ideju realizuju. Mi smo više facilitatori, olakšavamo da se taj kreativni proces desi. Zato proces rada uvijek ide od njih ka nama.

Naš poslednji video „Vijesti do besvijesti“ je parodija na informativni program. Naš najgledaniji video sa preko 100.000 pregleda je duhoviti osvrt na školsku realnost koja je prilično daleka od očekivanja učenika. Zanimljiv je i socijalni eksperiment u video formatu na temu – koliko su pošteni Podgoričani. A tokom korone naši jutjuberi su uspjeli da iz kućne izolacije, samo uz pomoć telefona i interneta, realizuju i naš prvi kviz.

Urednica ste emisije u Naučno – obrazovnom programu na RTCG-u. Koliko smatrate da mladi prate ovakav sadržaj?

U Naučno-obrazovnom programu uređujem emisiju „Istraživač“ koja se bavi naukom i povremeno obrazovanjem. Nažalost zbog svega ovoga o čemu smo pričali mislim da mladi ne gledaju naš program iako smo proizveli mnogo zanimljivih emisija u kojima smo se mladima bavili. Naglašavam da Naučno – obrazovni program  po svom konceptu nije program koji je primarno namijenjen mladima već proizvodi sadržaje obrazovnog karaktera i namijenjen je svima, najširoj populaciji, od najmlađih do najstarijih.

Nažalost, izgleda da klasični obrazovni dokumentarac danas više ne privlači mladu publiku. Toga sam postala svjesna kada sam 2017. radeći u Londonu emisiju o Bet Show-u, najvećem svjetskom sajmu posvećenom novim tehnologijama u obrazovanju, intervjuisala Čarlija Mekdonela, koji je postao Jutjub zvijezda kreirejući zabavne petominutne video klipove o nauci. U dinamičnoj formi skeča, igrokaza, komedije, sa puno šala na sopstveni račun Čarli je uspijevao da bez materijalne greške u samo 5 minuta objasni složene teme i pojave kojima se bave fizika, matematika i astronomija. Mislim da je taj intervju bio trenutak kada sam se probudila iz svog analognog zimskog sna i obrela se u digitalnoj realnosti. Trenutak kada sam suštinski shvatila da se paradigma promijenila. I da, jutjuber Čarli, koji je tada imao 27 godina, kada je nauka u pitanju, ima veći pristup mladoj publici nego ponajbolji dokumentarac BBC-a.

Na Juventasovom forumu „Omladinski i mejnstrim mediji“ napravili ste i jednu zanimljivu paralelu kako se u medijima uglavnom plasira sadržaj o mladima koji su uspjeli u nečemu (dobitnici nagrada, lučonoše..) dok se oni obični problemi koji muče mladu osobu zanemariju. Možete li mi detaljnije objasniti ovu konstataciju?

Tokom svog rada na televiziji intervjuisala sam mnogo izvrsnih, nadprosječnih, izvanrednih mladih ljudi, bilo da su to bili neki inovatori, dobitnici medalja na olimpijadama iz prirodnih nauka ili srednjoškolci koji su uspjeli da se probiju do elitnih univerziteta kao što je MIT, Harvard, Berkli… Zbog toga je malo reći da su me Hexatorm podkasteri dobro zamislili kada su rekli da im se ne dopada to što se na televiziji pojavljuju samo izuzetni mladi ljudi. Nazvali su to „torturom izvrsnosti“.

Istakli su da nije dobro da mediji prepoznaju mlade samo ako su u nečemu izuzetni. Naravno, postoji i drugi polaritet. O mladima se u medijima govori i ako su problematični, devijantni, destruktivni. Izgleda da zona između ta dva polariteta, zona u kojoj se nalazi čitavo bogatstvo života, nije zanimljiva medijima. To su teme koje vas mlade ljude interesuju, koje su vam bliske, koje vas brinu, koje vas inspirišu, pokreću ili blokiraju. Običan život  običnog mladog čovjeka je nešto što je vrlo važno i o tome bi najbolje progovorili oni sami. Mladi treba da budu kreatori takvog sadržaja.

Ekipa iz Hexatorma

Televizija svjesna da je izgubila mladu publiku

Televizija Crne Gore je zapravo krenula u ovu priču iz svjesnosti da nas kao ni većinu televizijskih javnih servisa u regionu i svijetu, mladi ne gledaju. Tako smo  odlučili da se nađemo na platformi koju oni prate, a to je Jutjub. Mislim da će to biti trend u budućnosti, tj. put kojim će se kretati svi mejnstrim mediji ukoliko im je cilj da privuku i zadrže mladu publiku. Na obukama koje smo prošli sa Dojče Vele akademijom saznala sam da je poznati časopis Špigl, suočivši se sa sličnom situacijom, pokrenuo zanimljiv, mladima privlačan, vrlo lijepo dizajniran portal koji se zove Bento. Da pomenem da je i srbijanski nedjeljnik Vreme,  po ugledu na Špigl, imao svoj portal za mlade pod nazivom Vugl. Mislim da će ovo biti neka vrsta trenda i da će mediji ići tim putem u onoj mjeri u kojoj budu shvatali da im mlada publika postaje nedostupna. Televizije su u tom kontekstu možda u prednosti jer kod nas je ta istina sasvim ogoljena i jasna. Mislim da ostalim mejnstrim medijima još uvijek nije očigledno da im se sprema slična priča. 

Mladi bili zainteresovani za izbore u SAD-u i temu abortusa u Poljskoj

U pomenutom podkastu na Jutjub kanalu Hexatorm čuli smo da su prošle godine mladi iz Srbije, Hrvatske i Bosne bili izuzetno zainteresovani za izbore u SAD-u. Da su raspravljali na društvenim mrežama, pisali komentare, kreirali mimove, da je puno pažnje i energije bilo usmjereno na tu temu, dok su bili potpuno ravnodušni prema izborima u svojoj zemlji. Tema abortusa u Poljskoj takođe je pokrenula mlade. To su zanimljive informacije za sve koji smatraju da mlade ne zanima politika i poziv nama starijima da prepoznamo stereotipe koje njegujemo kada su mladi u pitanju.

Iz Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija najavljeno je da je u pripremi prva medijska strategija u Crnoj Gori. Smatram da jedan važan segment u njoj treba posvetiti mladima i medijima, a za to je potrebno  jedno sveobuhvatno istraživanje na širokom generacijskom uzorku, od tinejdžera do  mladih u kasnim dvadesetim godinama, na osnovu koga bi svi mi imali bolju orijentaciju gdje su naši mladi, kako se informišu i šta zapravo čitaju, slušaju i gledaju.

Kako komentarišete postojeće omladinske medije u Crnoj Gori?

Nažalost ne pratim postojeće omladinske medije. Na forumu koji je organizovao Juventas su gostovale dvije mlade urednice, sa portala Makanje i omladinskog radija Krš. Njima sam na samom forumu  najtoplije preporučila da se pozabave time da li ih mlada publika prati. Rad sa RTCG jutjuberima naučio me da to što stvarate sadržaj u kome ima mladih ili intervjuišete mlade, ne znači da će ga mladi i gledati. Da sadržaj o mladima ne mora nužno biti sadržaj za mlade. Mi se kao televizija postepeno suočavamo sa tim. Bez nekog istraživanja koliko mladi prate određeni medij ni jedan medij neće sa sigurnošću znati gdje je kada su u pitanju mladi kao publika.

IZVOR: PCNEN

 

Scroll to Top