Članci

Kako u Finskoj počinje borba protiv lažnih vijesti još u osnovnim školama

17.02.2020.

Na časovima matemetike Kvinenovi učenici uče kako je lako lagati uz pomoć statistike. Iz umjetnosti uče kako se može manipulisati značenjem neke slike. Na časovima istorije analiziraju propagandne kampanje, dok profesori finskog jezika sa njima prelaze mnoge načine putem kojih se riječi mogu iskoristiti da zbune, navedu na pogrešan zaključak i prevare.

Piše: Džon Henli za Gardijan

 

 

Sa djecom možete početi da radite kad su jako mlada, kaže Kari Kivinen. U stvari, tad je i najbolje: “Bajke dobro služe ovoj svrsi. Uzmite za primjer lukavu liju koja uvijek prevari ostale životinje svojim lukavim riječima. To nije loša metafora za određenu vrstu političara, zar ne?”

Dok naizgled nezaustavljiva lavina lažnih informacija ugrožava demokratska društva širom svijeta, Finska - nedavno ocijenjena kao država koja posjeduje najveći kapacitet da se odupre lažnim vijestima u Evropi - shvata ovo borubu toliko ozbiljno da se ovom fenomenu uči čak i osnovnim školama. 


U srednjim školama, kao što je državna škola u Helsinkiju gdje je Kivinen direktor, informatička pismenost i razvijeno kritičko razmišljanje su od 2016. godine obavezni dio nastavnog plana i programa.


Na časovima matemetike Kvinenovi učenici uče kako je lako lagati uz pomoć statistike. Iz umjetnosti uče kako se može manipulisati značenjem neke slike. Na časovima istorije analiziraju propagandne kampanje, dok profesori finskog jezika sa njima prelaze mnoge načine putem kojih se riječi mogu iskoristiti da zbune, navedu na pogrešan zaključak i prevare.


“Cilj je da stvorimo aktivne i odgovorne građane i glasače Kritičko razmišljanje, provjeravanje činjenica (factchecking), interpretacija i procjena informacija koje primaš, odakle god one dolazile, su krucijalne vještine. Postale su srž onoga što predajemo, kroz sve predmete.” kaže Kivinen.

 

Ovaj nastavni plan i program je dio jedinstvene i sveobuhvatne strategije osmišljene od strane finske vlade poslije 2014., kada je ta zemlja prvi put postala meta lažnih vijesti iz Rusije, i ušla u doba "post-činjenica". Program je dovoljno uspješan da zasluži Finskoj ubjedljivo prvo mjesto, od 35 evropskih zemalja rangiranih u indeksu koji mjeri otpornost na lažne vijesti. Program ima za cilj da svako, od đaka do političara, može da detektuje i uradi sve što može kako bu suzbio lažne informacije.


“Lažne vijesti utiču na sve nas. Meta je narod u Finskoj. Za cilj ima eroziju naših vrijednosti i normi, povjerenja u naše institucije, stvari koje čine naše društvo ujedinjenim.” kaže Jusi Toivanen, šef Odjeljenja za komunikacije pri kabinetu premijera.

 

Finska, koja proglasila nezavisnost od Rusije 1917., se nalazi u prvim redovima onlajn  rata informacija koji se znatno ubrzao od kada je Moskva aneksirala Krim i podržala pobunjenike na istoku Ukrajine prije pet godina, navodi Toivanen. Većina kampanja, koje proširuju simpatizeri ekstremne desnice, nacionalisti i “alternativni” finski medijski sajtovi kao i nalozi i stranice na društvenim medijima, fokusiraju se na napadanje Evropske Unije, naglašavajući probleme imigracije i pokušavajući da utiču na debatu o potpunom pristupu Finske NATO savezu.

 

Otpor ovom fenomenu je skoro pa pitanje civilne odbrane, koja je ključna komponenta finske sveobuhvatne politike sigurnosti. “Mi smo mala zemlja, koja ne posjeduje mnogo resura, i oslanjamo se na svačiji doprinos kolektivnoj odbrani našeg društva.” navodi Toivanen.

Započet od strane tridestočlanong komiteta koji predstavlja 20 državnih organa, preko ministarstava do organizacija za socijalno staranje sve do policije, službi za informacije i službi bezbijednosti, ovim programom je u protekle tri godine obučeno više od hiljadu državnih službenika, novinar, nastavnika i bibliotekara. “To je jedan širok i koordinisan napor da se podigne svijet građana,” kaže Sara Juntunen, nadležna istraživačica u ministartvu odbrane.

“Kao antivirus program na vašem kompjuteru: država je naravno zadužena da vas donekle zaštiti, ali na kraju, na vama je da li ćete instalirati softver,” ukazuje ona.


Kvinen, koji se nakon internacionlane karijeje na polju obrazovanja vratio u Finsku kako bi vodio francusko-finsku školu u Helsinkiju i započeo program informatičke pismenosti u školama, smatra da niko nije previše mlad da bi počeo da razmišlja o puzdanosti informacije sa kojim se susreće.


“Danas djeca u Finskoj ne čitaju novine i ne gledaju vijesti na TV-u, koji su u Finskoj profesionalni. Oni ne traže vijesti, već nalete na njih preko WhatsApp-a, YouTube-a, Instagrama, Snapchat-a… Ili preciznije rečeno, algoritam ih izabere samo za njih. Moraju da budu sposobni da im kritički pristupe. Ali ne i cinično, već kritički. Ne želimo da misle da svako laže”, ukazuje Kivinen.

Lažne vijesti, navodi Kivinen, nijsu dobar termin, pogotovo za djecu. Daleko korisnije su tri različite kategorije: misinformacije, ili “greške”, dezinformacije, ili “laži” i “obmane”, koje su netačne i šire se sa namjerom da prevare, te malinformacije, ili “trač”, koji može biti tačan, ali za namjeru ima da nanese štetu.


“Čak i jako mala djeca mogu ovo da shvate. Oni vole da budu detektivi. Ako još uspijete da ih navedete na ispitivanja stvarnih novinara i političara o tome što je njima bitno, održite debate i prave izbore u školama, tražite od njih da naprave tačne i laže izvještaje o njima… demokratija, i to što je ugrožava, počne da im znači nešto”, navodi on.


On želi da njegovi učenici postavljajuj pitanja kao što su: ko je napravio ovu informaciju, i zašto? gdje je objavljena? šta se zapravo putem nje iskazuje? ko je ciljna grupa? na čemu je bazirana? da li je podržana činjenicama, ili je to samo nečije mišljenje? da li se može provjeriti negdje?

Dokaz da se ovaj pristup isplati su šest učenika koji su se našli u učionici prije odmora za ručak. “Uvijek moraš da provjeriš činjenice. Pravilo broj jedan: nema korišćena Vikipedije, i uvijek koristi tri ili četiri različita i pouzdana izvora. Mi to učimo iz praktično svakog predmeta.” kaže Matilda, (18), jedna od učenica državne škole u Helsinkiju.


Lila (16) kaže da je "izrešetala" opštinskog političara na panel diskusiji na lokalnoj radio stanici. Aleksandar (17) kaže da je naučio mongo kada je osmišljavao kampanju lažnih vijesti.   

Na pitanje zašto su lažne vijesti važne, Aleksandar odgovara: “Zato što na autobusu završe netačni brojevi, a glasači im povjeruju.” (prim. prev. aludirajući na lažne brojke sa reklama britanske partije UKIP, u kampanji za Bregzit).

Prija (16) kaže da je obrazovanje “najbolji način borbe". "Problem je što bilo ko može da objavi bilo šta. Država nema previše opcija kada se suočavaju sa velikim multinacionalnim kompanijama kao što su Google ili Facebook, a ako uradi previše onda to prelazi u cenzuru. Stoga je obrazovanje najefikasnije”, smatra ona.


Dio tog obrazovanja kontinuirano pružaju i nevladine organizacije. Pored rukovođenja efikasnikm servisom za provjeru informacija Faktabaari koji je lansiran za potrebe provjere tokom evropskih izbora 2014., a kojim upravlja volontersko osoblje novinara i istraživača, oni stvaraju popularne kitove za pismenost građana za škole i širu javnost. 


“U suštini, mi se trudimo da damo ljudima sopstvene alatke,” kaže osnivač, Miko Salo, član nezavisne grupe visoko-kvalifikovanih eksperata za lažne vijesti Evropske unije. “Svodi se na svojevrsnu vakcinaciju protiv ovakvih problema, umjesto pukog govorenja ljudima šta je ispravno a šta ne. Takav pristup lako dovodi do polarizacije,” navodi ovaj stručnjak.


U susret parlametarnim izborima u Finskoj prošlog aprila, država je čak napravila reklamnu kampanju sa ciljem da upozori glasače na mogućnost lažnih vijesti, sa sloganom “Finska ima najbolje izbore na svijetu. Razmislite zašto.” 

 

Poput toga NVO "Mediametka" je razvijala i radila sa alatima za medijsku pismenost od naivnijih dana pedesetih godina prošlog vijeka, kada su se njeni osnivači brinuli samo o neporavljivoj šteti koju bi stripovi mogli da nanesu finskoj djeci.

Danas ova NVO, dijelom finansirana od strane ministarstva kulture, organizuje obrazobno-tehnološke “hakatone” (hackerske maratone) sa finskim startap kompanijama u nadi da razviju “značajan matarijal” za škole i mlade, navodi Meri Seistola, direktor te organizacije.

 

“Radimo sa slikama, video klipovima, tekstom, digitalnim sadržajem. Navodimo naše učenike da prave svoje sadržaje. Tražimo da identifikuju razne vrste lažnih vijesti, preko propagande do klikbejta, satire do teorija zavjere, pseudo nauke do partijskog izvještavanja, priča koje opisuju događaje koji se jednostavno nisu ni dogodili do nenamjernih faktualnih grešaka", navodi Seistola. 

 

Finska ima prednost kada je u pitanju informatička pismenost. Konstantno je rangirana na vrhu indeksa za slobodu medija, transparentnost, obrazovanje i društvenu pravdu. Učenici u Finskoj imaju najveće rezultate PISA testiranja (prim. prev. test kojim se mjeri praktična upotreba znanja) u Evropskoj uniji.

“Nivo povjerenja u državne institucije, medije, cjelokupno društvo, je generalno veći u nordijskim zemljama nego u mnogim drugim. Ali to znači da nam treba toliko veći nivo opreznosti sada, kako bi se spremili za sledeću fazu. Jer imamo više da izgubimo”, navodi Salo iz Faktabaari-ja.

 

izvor: Gardijan -https://www.theguardian.com/world/2020/jan/28/fact-from-fiction-finlands-new-lessons-in-combating-fake-news

 

 

Scroll to Top