Članci

Provjera informacija je pola zdravlja

19.11.2020.

Magični recept za borbu protiv dezinormacija i teorija zavjera ne postoji. Neke takve sadržaje je lako “raskrinkati”, za neke su neophodna specifična znanja. Problem širenja teorija zavjera i dezinformacija je i jer su opšteprisutni na društvenim mrežama, gdje korisnici često više vjeruju jedni drugima, nego naučnicima. A nije nemoguće da se sličan sadržaj emituje i putem javnih servisa, kao što se to prije nekoliko mjeseci dogodilo na Televiziji Crne Gore. Kako se bori protiv dezinformacija i teorija zavjera, kako se na njega “lijepi” ili “ne lijepi” neka vijest poput priča o uticaju 5G mreža, da li epidemija koronavirusa postoji ili ne postoji... za “Vijesti” govori Mićan Andrijašević, savjetnik za medijske politike i omladinski rad u nevladinoj organizaciji “Juventas”. “Ne postoji magični recept za borbu protiv dezinformacija i teorija zavjera. U mom slučaju taj proces se zasniva na konstantnom unapređivanju medijske pismenosti. I to ne obuhvata samo praktične savjete - kako prepoznati teoriju zavjere i koje korake preduzeti, već je u pitanju vještina koja zavisi i od nivoa našeg obrazovanja, opštih i specifičnih znanja, ne samo o medijima, već i o svijetu uopšte. Tako je neke teorije zavjere veoma lako prepoznati i to može uraditi veliki broj ljudi, dok je za razotkrivanje nekih dezinformacija potrebno specifično znanje iz te oblasti i to može uraditi manji broj građana”, kazao je on, dodajući da uz dovoljno volje i praćenjem određenih koraka, svako može da se izbori sa najvećim brojem dezinformacija i teorija zavjera.

Uvijek obratiti pažnju na kredibilnost medija

Prilikom konzumiranja nekog sadržaja, kaže Andrijašević, treba makar obratiti pažnju na izvor informacija, kredibilnost medija, šta je poruka. “I da li je nešto izostavljeno kada čitate vijest o naprimjer uticaju 5G mreže, a zatim na bazi toga da pokušate i unaprijedite nivo znanja iz te oblasti - odnosno da pronađete i druge sadržaje o istoj temi, saznate kako funkcionišu mreže, radio talasi, kako su funkcionisale 3G i 4G... Ali, uvijek je važno imati na umu gdje ste pronašli određene informacije, jer ne nose istu težinu ako ste ih pronašli na nekom nepoznatom sumnjivom sajtu na kojem nema impresuma i imena autora ili na portalu Guardiana ili na sajtu Svjetske zdravstvene organizacije”, objašnjava on.

Dodaje, međutim, da postoje i oni koji nemaju povjerenja u naučnike i mejnstrim medije i neće usvojiti slične savjete. A kada se to nepovjerenje, kako kaže, spoji sa narativom teorija zavjere ‘moćnici ne žele da vi ovo znate; ovo nećete vidjeti na televiziji’ dobija se dio publike koji više vjeruje nepoznatom nalogu na Facebooku, nego naučniku koji daje intervju za neku kredibilnu televiziju”.

Poplava pseudonaučnih otkrića i savjeta

Iz Raskrinkavanje.me, portala koji se, poput mnogih sličnih širom svijeta, bavi provjeravanjem činjenica objavljenih u medijima i na društvenim mrežama, nedavno su “Vijestima” kazali je sa pojavom epidemije koronavirusa krenula i infodemija - poplava dezinformacija, teorija zavjera, pseudonaučnih otkrića i savjeta i negiranja zvaničnih informacija i naučnih istraživanja. Kazali su i da su samo u aprilu, u jeku pandemije, razotkrili 59 tekstova, a da svakog mjeseca raskrinkaju više od 20 sličnih sadržaja.

I Andrijašević potvrđuje da su krizne situacije poput epidemije plodno tle za širenje teorija zavjera. “U tim momentima, određeni ljudi se okreću teorijama zavjera, jer im to služi kao prečica u razumijevanju složene stvarnosti ili neka vrsta odbrambenog mehanizma”, kaže on. Dodaje i da kako vrijeme odmiče, sličnih sadržaja je manje i da ljudi, kako kaže, “generalno više prihvataju zvanični narativ”. “Kako raste broj zaraženih, ljudi prestaju da vjeruju u teoriju da virus ne postoji. Međutim, teorije zavjera su i dalje prisutne”, kaže on. Sličan sadržaj posebno je prisutan na Twitteru, Facebooku, postoji i velik broj YouTube kanala na kojima se emituju intervjui, koje vode javnosti manje ili više poznate osobe. Andrijašević kaže da je problematično jer neki od kanala iz regiona imaju ne tako zanimarljivu popularnost. Pritom koriste formu televizijskog intervjua, kroz koju, kaže on, publika lakše prihvata informacije. “Ohrabruje što u mejnstrim medijima uglavnom nemamo praksu širenja teorija zavjera, iako smo imali određene ispade, čak i na RTCG prije nekoliko mjeseci”, rekao je on.

RTCG je, kako je ranije objavio i portal Raskrinkavanje.me, 8. aprila emitovala emisiju “Korona! Ostani doma!”, u kojoj je ekonomski analitičar Predrag Drecun govorio da je koronavirus projektovani, laboratorijski virus, napravljen u Kanadi 2014. “Najviše zabrinjava kada poznate ličnosti šire teorije zavjera, jer to rade sa određene pozicije autoriteta i na taj način mogu lakše da utiču na građane. Najozbiljniji slučaj je kada to rade političari”, kazao je Andrijašević. Borba sa teorijama zavjera je složena, kaže, ali kaže da je obaveza svih da učestvuju u tome.

Uvijek prijaviti lažne informacije

Andrijašević savjetuje da se teorije zavjera koje su objavljene na društvneim mrežama, prijave kao lažne informacije timu podrške na toj mreži. Teorije zavjere u mejnstrim medijima, dodaje, treba prijaviti organizacijama koje se bave provjeravanjem činjenica (poput Raskrinkavanje.me, prim. aut) ili samoregulatornom/regulatornom tijelu ukoliko je nadležno za taj medij. Kaže i da svako treba i kod bliskih ljudi postavi jednostavna pitanja - kako si to to saznao/la, zašto misliš da možeš da vjeruješ tom izvoru, zašto ne vjeruješ zvaničnom objašnjenju... Ovakva i slična jednostavna pitanja su dovoljna da poljuljaju stavove većine blagih sljedbenika teorija zavjera. Za neke druge je potrebna ozbiljna i detaljna diskusija o toj temi, dok je kod pojedinih gotovo nemoguće izazvati promjenu stava, već dolazi do kontraefekta i njihov odbrambeni mehanizam dodatno jača vjerovanje u određenu teoriju zavjere”, kaže on i dodaje da je za rješavanje problema “potrebna snažna volja države da unaprijedi nivo medijske pismenosti - prije svega, kroz unapređenje statusa medijske pismenosti u formalnom obrazovanju. “Moramo poboljšati kvalitet i obim aktivnosti neformalnog obrazovanja u toj oblasti i dodatno podržati organizacije koje se bave provjerom informacija i edukacijom o medijskoj pismenosti. Veliku odgovornost nose i mediji koji moraju biti profesionalniji i etičniji, a istovremeno aktivno raditi na promociji medijske pismenosti i edukaciji publike. Na kraju, svi mi na ličnom nivou, moramo biti spremni da uložimo više napora kako bismo bili otporniji na negativne aspekte medija”, poručio je Andrijašević.

IZVOR: Vijesti.me

Scroll to Top