Piše: Nenad Pejić
Događalo se to pod okriljem mraka na teritoriji tadašnje zapadne Njemačke, svega 16 kilometara daleko od „željezne zavjese“. Grupe dobrovoljaca su punile balone informacijama, letcima, vijestima. Vjetar je bio povoljan, vrijeme bez kiše. Bilo je oko jedan sat ujutro. Kad su baloni bili napunjeni na njih je zakačena elektronska naprava koja je bila programirana da eksplodira u tačno određeno vrijeme. Po brzini vjetra je izračunato iznad kojeg grada će se to dogoditi. Kad naprava eksplodira, balon se raspadne i sav sadržaj padne na grad. Te je noći pušteno tri hiljade balona sa oko četiri miliona poruka.
Bio je august 1951. godine.
S druge strane granice, unutar „željezne zavjese“ čekala je vojska da obori balone prije nego što stignu do odredišta. Jedan je čehoslovački agent uhapšen 1954. godine na teritoriji zapadne Njemačke. Cilj mu je bio da uništi zgradu u kojoj su se pripremali baloni.
Baloni su tada bili jedan od načina da informacija, pripremljena od strane Radija Slobodna Evropa, dođe do građana iza „željezne zavjese“. Od augusta 1951. do novembra 1956. je poslato skoro 600.000 balona sa oko 300 miliona informacija, letaka, knjiga. Cilj su tada bile Čehoslovačka, Mađarska i Poljska.
Danas, nešto više od sedam decenija kasnije, isti problem je na sceni. „Željezna zavjesa“ više ne postoji ali je svijet svjedok da stanovništvo Rusije ne zna šta se događa. Već nekoliko godina Moskva naziva međunarodne medija sa prisustvom u Rusiji stranim agentima. Ostajući bez izbora, njihovi novinari napuštaju Rusiju i otvaraju redakcije u susjednim državama. Isto se to odnosi na nevladine organizacije koje primaju bilo kakvu pomoć iz inozemstva. Desetak dana nakon početka invazije na Ukrajinu usvojen je zakon koji za „širenje lažnih informacija“, a lažno je sve što ne kaže Kremlj, predviđa kaznu do 15 godina zatvora. TV stanica Rain je prestala emitiranje na internetu, ugledna dnevna novina „Novaja Gazeta“ je zatvorila redakciju. Otkad je počeo rat Rusija je blokirala više od 1000 internet stranica kao što su BBC, Radio Slobodna Evropa, Glas Amerike, popularna platforma Meduza i tako dalje. Ograničenja se odnose i na Facebook, Instagram, Twitter. Ruska državna agencija, Rozkomnadzor, zadužena za nadzor (cenzuru) nad medijima prakticira pritisak na Google oko termina “lažne informacije” itd. Mediji su dobili precizna uputstva kako da izvještavaju. U dokumentu poslatom 3. marta ove godine medijima je naloženo da govore kako Ukrajinci sami granatiraju stambene zgrade, da je u toku zapadna histerija protiv Rusije, da Ukrajina ima istoriju bolesti u nacionalizmu, predsjednik Ukrajine je nacista, „specijalna operacija“ ide po planu i slično. Propaganda je tako natjerala Ruse da žive u svijetu koji ne postoji i nekadašnja „željezna zavjesa“ je u digitalnom svijetu XXI stoljeća zamjenjena „digitalnom željeznom zavjesom.“
Ali, ako su prije sedam decenija baloni preskakali „željeznu zavjesu“, ko će danas preskočiti rusku digitalnu zavjesu i cenzuru? I da li je uopće moguće danas, u svijetu digitalne tehnologije, uspostaviti totalnu kontrolu nad informacijama kao nekada?
Portal „Apptopia“ koja je bavi analizom aplikacija je nedavno objavio podatak da je aplikaciju VPN (Virtual Private Network) prije rata dnevno downloadiralo oko 15.000 građana Rusije. U martu, nakon početka invazije, dnevno downloadiranje ove aplikacije koja omogućava da se zabiđe zabrana internet stranica, je poraslo 30 puta – registrirano je 475.000 downloadiranja dnevno! Danas je taj broj pao na 280.000 novih korisnika dnevno, još uvijek skoro 20 puta više nego prije rata! Ruski operater, Yota, je izvjestio da je broj korisnika danas 50 puta veći nego u januaru! Pod imenom ruskog lidera opozicije, Aleksandra Navalnog, koji je u zatvoru, u aprilu je pokrenuta VPN usluga koja je za samo 10 dana dostigla 300.000 korisnika! Kako rat traje već više od dva mjeseca, izgleda da više od 20 miliona Rusa, i taj broj dnevno raste, ima pristup informacijama o ratu koje nisu kontrolirane od strane vlasti u Kremlju. Ako je svako od njih bar jedanput podijelio informacije sa nekom drugom osobom, to je još 20 miliona ljudi!
Izgleda, dakle, da balone danas puštaju sami građani Rusije. „Digitalna željezna zavjesa“ puca. Ali, ne onako brzo kako bi to optimisti htjeli. Kada su urednici Novaja Gazete pitali svoje čitaoce žele li da novina poštuje zahtjeve vlasti i prihvati cenzuru, ogromna većina je odgovorila potvrdno.
Lakše je vjerovati.
Redakcija je nakon te ankete prestala da radi u Rusiji. Prije desetak dana je ponovo počela izdavati novinu ali iz inozemstva. Teško je hermetički zatvoriti jednu državu u digitalnom vremenu. Nije to bilo moguće ni prije 70 godina. Građanima tadašnjeg SSSR-a su tada trebale decenije da odluče nešto učiniti. Sada će im trebati godine, optimisti kažu – mjeseci. Jedino je sigurno da se u digitalnom svijetu sve dešava puno, puno brže.
Ovaj članak je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
