PIŠE: Balša Rudović
Čuveni američki novinar Volter Kronkajt (Walter Cronkite) je 1996. godine održao govor na Školi komunikacija Univerziteta Arizona, u kom je, između ostalog, rekao da bi novinarska profesija trebalo da se bavi onim što ljudi moraju da znaju, a ne onim što žele da čuju.
Kronkajt je tada kritikovao komercijalizaciju medija, odnosno brisanje granica između informisanja javnosti i zabave. Međutim, čini se da bi bio mnogo oštriji u kritici tadašnjeg stanja medija da je znao na koji nivo će se novinarstvo srozati – da danas mnogo više liči na neku vrstu “Ministarstvo istine” Džordža Orvela (George Orwell), nego na ključnu polugu u kontrolisanju vlasti i moćnika.
Većina vodećih medija danas su produžena ruka vlastodršaca i njihovih sponzora, dok se oni koji su ostali vjerni zanatu nalaze u teškoj situaciji – između pritiska političkih elita i zavisnosti o novcu, tj. profitabilnosti, što je posljedica kasne faze kapitalizma – teško je opstati, a ne “ogriješiti” se o etiku profesije.
A gdje se u toj situaciji nalaze mediji u Crnoj Gori? Na malom tržištu prisutan je veliki broj onih koji za sebe tvrde da zastupaju javni interes i dobrobit građana, dok su oni koji to zapravo rade – rijetki. Svijet u kom funkcionišu mediji danas drastično je drugačiji u odnosu na, recimo, 2016, a kamoli 2006. godinu. Saturacija informacijama – istinitim i onim koji se ispostave lažnim, provjerenim i neprovjernim, s kontekstom i bez njega – predstavlja ozbiljan izazov novinarskim redakcijama da na pravi način rade svoje posao.
Ipak, jasno je da se crnogorska medijska scena može podijeliti na dva dijela – one koji novinarstvo vrlo svjesno prekrajaju u izopačenu verziju profesije, zarad interesa pojedinaca, partija, kompanija, i one koji odolijevaju tim pritiscima i građane infromišu o onome što bi morali da znaju, a ne o onome što bi željeli da čuju.
PEROVIĆ: MOĆNICI UVIJEK ZAINTERESOVANI ZA MEDIJE
Glavna urednica prvog crnogorskog nezavisnog nedjeljnika „Monitor“ Milena Perović,rekla je Institutu za medije da su, po prirodi stvari,političke klase i moćnici uvijek zainteresovani za kontrolu medija, jer je to u stvari kontrola njihove slike u javnosti – od koje zavise.
„Crna Gora nije izuzetak. Da su moćnici, dolazili oni iz vlasti, politike, ili biznis zone, apsolutno svjesni značaja medija, govori i to da ćete iza brojnih medija pronaći političke prste, ili moćne biznismene. Ili spregu jednih i drugih. Najjednostavniji način kontrole javnog mnjenja i širenja uticaja je prikriveno osnivanje i finansiranje sopstvenih medija“, kazala je ona.
Perović je konstatovala da se takvi „preduzetnički poduhvati“ nerijetko udruženi, te da se to vidi „na sve strane“, uprkos tome što su to (mediji) najčešće neprofitbilni biznisi, ali donose mogućnost uticaja na javno mnjenje.
No, sagovornica poručuje da je stvar u tome da javnost ipak nepogrešivo zna šta je ozbiljno novinarstvo, ono koje radi u javnom interesu.
„Zbog toga se na medije koji ga gaje, a kojih je sve manje, vrše različite vrste pritiska. Paleta mehanizama je široka. Najveći problem takvih medija je naravno – opstanak“, ocijenila je Perović.
Kazala je da se ozbiljan medij od onog koji to nije, ili se samo pravi da jeste, uvijek, u svim vremenima, razlikuje na isti način. Prema njenim riječima, u tim medijima nema iskrivljene slike stvarnosti u korist političkih ili ekonomskih klasa, nema navijanja, a ima javnog interesa i povjerenja javnosti u njih, iako se i u takvim medijima mogu vidjeti obrisi pokušaja opstanka.
„Na žalost, iako javnost, sigurna sam, razlikuje ozbiljne medije od ostalih, ne postoji dovoljna spremnost te iste javnosti da finansijski održava takvo novinarstvo. Bar ne kod nas. Savremene tehnologije tu stvar dodatno otežavaju“, poručila je ona.
KRAČKOVIĆ: IZAZOVI NA VIŠE POLJA
Predsjednik Sindikata medija Radomir Kračković, kazao je Institutu za medije je bavljenje ozbiljnim novinarstvom u Crnoj Gori prilično izazovno iz više razloga. Naveo je da na malom tržištu od 630 hiljada stanovnika postoji preko 230 medija, što u startu predstavlja značajan izazov, jer je “marketinški kolač” ograničen, a privatnim medijima je to ključni izvor prihoda.
Prema njegovim riječima, veliki izazov predstavlja i rast društvenih mreza prethodnih godina koje sve više oblikuju stvarnost i koje se često koriste kao glavni kanal komunikacije, potiskujući na taj način značaj tradicionalnih medija.
“Takođe, ni dobrom dijelu političara nije u interesu da ima što više ozbiljnih medija jer njima odgovaraju mediji koji promovišu njihove stavove i narrative, a ne oni koji ih stalno propituju i kritički sagledavaju ono što se dešava i što je posao nadležnih. Svakako, političke i ekonomske elite više vole zavisno novinarstvo, na koje mogu da utiču i to će uvijek biti tako”, istakao je Kračković.
Na pitanje šta ozbiljan medij razlikuje od medija koji samo formalno imaju profesionalni okvir, sagovornik je odgovorio da tu razliku predstavljaju tri stvari.
“… Kritički odnos prema vlasti, ali i svim važnim društvenim akterima, zatim pokrivanje svih važnih domaćih i svjetskih tema, bez kalkulacija i u skladu s pravilima profesije, te jak istraživački segment odnosno stalna produkcija istraživačkih priča. Sve ovo nije jednostavno,, ali ima medija u Crnoj Gori koji imaju sve ove osobine, što je lako provjerljivo u svakodnevnoj praksi”, ukazuje on.
Kračković je kazao da smatra da je publika danas spremna da plati za ozbiljno i na činjenicama zasnovano novinarstvo, iako to možda ne izgleda tako na prvi pogled, s obzirom da su trendovi pad prodaje štampanih medija, ekspanzija web portala s istim vijestima koje se mogu pročitati na svima njima, korišćenje vještacke inteligencije (AI) i jezičkih modela itd…
Međutim, on podsjeća da je činjenica da publika u ogromnoj mjeri i dalje konzumira i ozbiljne medije, pored onih koji služe za zabavu i potvrdu političkih uvjerenja (vlasti ili moćnika), te da to govori da je interesovanje veoma veliko.
“… I ja vjerujem da će i u budućnosti biti takav trend”, podvukao je Kračković.
RAZILAZE LI SE INFORMATIVNA INDUSTRIJA I NOVINARSTVO
Splitski novinar Viktor Ivančić sredinom januara je u intervjuu „Vijestima“ rekao da razvoj informativne industrije ide ka tome da mediji opstanu, a da se istinsko novinarstvo iz njih progna, ili zadrži u minimalnoj mjeri, u dekorativne svrhe.
“Koliko god to izgledalo paradoksalno, interesi onoga što sebe naziva informativnom industrijom i interesi profesionalnog novinarstva više nisu podudarni. Naprotiv, oni su sve češće i sve više sukobljeni”, kazao je on tada.
Upitani da li su saglasni s Ivančićevom ocjenom, sagovornici Instituta za medije dali su oprečne odgovore.
Milena Perović konstatovala je da bi se saglasila s Ivančivom izjavom, dodajući da, nažalost, „nerijetko opstanak i znači prognati istinsko novinarstvo“.
S druge strane, Radomir Kračković kazao je da je njegovo mišljenje da, iako pokazatelji mogu ići u prilog Ivančićevoj tezi, zbog hiperprodukcije vijesti, upotrebe AI-a u novinarstvu i drugih negativnih trendova, bez istinskog novinarstva neće biti ni medija, “nego bi se to moglo zvati nekako drugačije”.
“I pored ovih obeshrabrujućih, ima i pozitivnih pomaka u medijskoj industriji kao što su ulaganja u novinare, kao i u sam proces izvještavanja, te jačanje tehničkih mogućnosti i razvoj brojnih novih medijskih formata poput podkasta i drugih. Svakako, ja sam optimista u pogledu opstanka i razvoja ozbiljnog novinarstva, jer bez njega ljudi neće moći da donose neophodne odluke, ali neće moći ni voditi ratove, letjeti u svemir ili raditi druge stvari u budućnosti”, naveo je on.
Ocijenio je da je ozbiljno novinarstvo jedan od stubova društva koje želi da bude demokratsko, te da u autokratijama novinarstvo svakako postoji samo kao propagandna profesija u korist vladajućih.
“Vjerujem u otpornost i žilavost ozbiljnog novinarstva, jer bi bez njega svijet svakako bio mnogo mračnije mjesto, a i ovako je već dovoljno u tim tonovima”, poručio je Kračković.
Foto: AI
Ovaj tekst urađen je uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
