PIŠE : Ivan Ivanović
Upotreba vještačke inteligencije (AI) ne može se u potpunosti urediti samo izmjenama Kodeksa novinara, jer takav pristup nije dovoljan za regulisanje složenosti AI sistema, već je ključno da se ova oblast dodatno definiše kroz interne redakcijske smjernice, ocjenjuju stručnjaci
Iako se AI već svakodnevno koristi u medijima, njegova primjena još uvijek nije regulisana Kodeksom novinara Crne Gore, niti većina redakcija posjeduje jasne interne protokole za njeno korišćenje. U novembru prošle godine predstavljen je Nacrt novog Kodeksa novinara Crne Gore, koji je trenutno u fazi dopuna, a predviđa se da izmijenjena verzija po prvi put sadrži posebno poglavlje posvećeno upotrebi AI u novinarstvu.
Teoretičar medija i profesor na Univerzitetu Crne Gore Vuk Vuković smatrada sam Kodeks nije dovoljan jer je njegova uloga normativna i orijentaciona. Prema njegovim riječima, stvarna primjena AI-a zavisi od operativnih mehanizama unutar samih medija.
„Najracionalnije rješenje je hibridni model upravljanja, koji kombinuje krovnu regulativu sa internim redakcijskim praksama“, navodi Vuković za Institut za medije.
On ističe da bi država i regulatorna tijela trebalo da obezbijede osnovni normativni okvir, prije svega u domenu transparentnosti, odgovornosti i zaštite javnog interesa.
“To podrazumijeva usklađivanje sa evropskim standardima, ali i izgradnju kapaciteta za njihovu implementaciju, što je često slabija tačka u manjim medijskim sistemima, kakav je crnogorski”, navodi Vuković.
Ipak, kako naglašava, praksa pokazuje da se najveći dio etičkih dilema, koje su ključne za primjenu AI, zapravo rješava unutar redakcija.
“To nam govori da su neophodni interni protokoli koji definišu kako se AI koristi u svakodnevnom radu: ko je odgovoran za sadržaj, kada i kako se AI koristi, i na koji način se integriše verifikacija”, kaže Vuković.
Odgovornost se ne može prenijeti na mašinu
Stručnjak za digitalne medije i direktor digitalnih operacija Velikih priča, Pavle Zlatić saglasan je da su ključne interne smjernice, te da se vještačka inteligencija prepozna i u široj regulativi, ali na „paničan način kojih posljednjih godina viđamo“.
Zlatić podsjeća da okvir koji bi podrazumijevao odgovornu primjenu AI alata već postoji, odnosno da mediji i novinari po postojećim regulativama i esnafskim kodeksima svakako moraju da se ponašaju u skladu sa profesionalnim i etičkim standardima – da izvještavaju istinito, u javnom interesu i da ne dovode javnost u zabludu.
„To se ne mijenja pojavom vještačke inteligencije, pa se isticanje da npr. ‘mediji ne smiju da korišćenjem AI dovode javnost u zabludu’ čini suvišnim, jer ne znam u kom slučaju i pomoću kojih alata ‘smiju da dovode javnost u zabludu’ , navodi Zlatić.
On dodaje i da bez obzira na alate koji se koriste za prikupljanje, obradu ili objavljivanje neke informacije, ta informacija uvijek mora biti istinita i za njeno objavljivanje je uvijek neko odgovoran, odnosno ne postoji prostor u kome se ta odgovornost može prebaciti na mašinu, pa ni u slučaju da neka redakcija potpuno automatizuje neki proces.
“U takvim slučajevima je ‘za to je kriv AI’ samo izgovor, pa mislim da su zapravo interne redakcijske smjernice i insistiranje na obučenosti, razumijevanju AI i transparentnosti unutar redakcija ključne”, kaže on.
To znači, prema njegovim riječima, da bi redakcije morale da razumiju šta mogu, a šta ne mogu postojeći modeli, da budu iskreni o radnim procesima i da na taj način spriječe da zbog korišćenja alata koji sigurno mogu da im pomognu u radu, prave greške i krše standarde.
„Mislim da je uloga države, udruženja i drugih organa upravo tu, iako je vjerovatno teško očekivati pravu pomoć, da omoguće ionako slabim medijima, medijima koji nemaju dovoljno resursa, da se bolje adaptiraju na ove ogromne promjene“, navodi Zlatić.
Na evropskom nivou, regulacija vještačke inteligencije uspostavljena je kroz više međusobno povezanih akata.
Zakon o vještačkoj inteligenciji (AI Act), usvojen 2024. godine, uvodi pristup zasnovan na riziku i postavlja pravila za bezbjednu i etičnu upotrebu AI sistema. Opšta uredba o zaštiti podataka (GDPR), usvojena 2016. a u primjeni od 2018. godine, reguliše obradu ličnih podataka, uključujući automatizovano odlučivanje, uz naglasak na transparentnost i zaštitu privatnosti. Zakon o digitalnim uslugama (DSA) i Zakon o digitalnom tržištu (DMA), usvojeni 2020. godine, dodatno uređuju digitalni prostor – DSA kroz transparentnost algoritama i suzbijanje štetnog sadržaja, a DMA kroz ograničavanje monopola velikih tehnoloških kompanija i osiguranje fer tržišnih uslova.
Uz to, Upravni komitet za informatičko društvo i medije Savjeta Evrope (CDMSI) usvojio je 2023. godine Smjernice za odgovornu upotrebu sistema vještačke inteligencije u novinarstvu kojim se definišu sistemi vještačke inteligencije u opštem smislu i sistemi vještačke inteligencije u novinarstvu.
U publikaciji Prednosti i rizici upotrebe vještačke inteligencije u medijskom sektoru se navodi i da su mnogi medijski savjeti u Evropi uspostavili smjernice ili u svoje etičke kodekse uključili poglavlja posvećena primjeni vještačke inteligencije u novinarstvu. Tako je Savjet za štampu holandskog govornog područja u Belgiji prvi savjet u Evropi koji je u svoj kodeks uključio smjernice o upotrebi vještačke inteligencije, koje počivaju na dva osnovna načela: redakcija je uvijek odgovorna za ono što se objavljuje, i javnost mora biti obaviještena o svim aspektima upotrebe vještačke inteligencije u novinarstvu.
Vuković ukazuje da se na osnovu evropske prakse, posebno EU AI Act, izdvajaju tri ključna principa: transparentnost, ljudski nadzor i odgovornost, zaštita javnog interesa.
“Publika bi trebalo da zna da li je sadržaj nastao uz pomoć AI. Ali jednako je važno ono što često izostaje, interna transparentnost: urednici i novinari moraju da znaju kada i kako je AI korišćen u procesu produkcije sadržaja. AI mora ostati alat, a ne akter. To znači da konačna odluka uvijek mora biti u rukama novinara ili urednika. Odgovornost se ne može delegirati na tehnologiju”, smatra Vuković.
Smjernice bi, prema njegovim riječima, trebalo i da uključe i vrlo konkretne elemente: kada se sadržaj označava kao AI-generisan ili AI-asistiran, kako se provjerava tačnost AI generisanih informacija, ko potpisuje i preuzima odgovornost za takav sadržaj, ali i na koji način se evidentira upotreba AI u redakciji.
U novom Kodeksu novinaru jedno poglavlje odnosiće se na vještačku inteligenciju, rekao je IMCG-u izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović.
Tim predlogom predviđeno je da medijski sadržaj koji je kreiran, oblikovan ili značajno izmijenjen korišćenjem tehnologija vještačke inteligencije (AI) mora biti jasno označen kao takav u slučajevima kada bi mogao dovesti publiku do pogrešnog shvatanja ili iskrivljenog prikaza stvarnih činjenica i događaja.
Predlog kodeksa predviđa i da nijedan sadržaj generisan od strane AI ili uz pomoć AI ne smije biti objavljen bez ljudske provjere i odobrenja, te da novinar/novinarka i urednik/urednica snose punu odgovornost za sadržaj koji objavljuju, bez obzira na stepen upotrebe AI.
Uz to, novinari moraju aktivno promovisati etičku i odgovornu upotrebu i razumijevanje AI alata u cilju poboljšanja kvaliteta novinarstva i medijskog sadržaja, dok novinarski sadržaj kreiran i distribuiran korišćenjem AI alata mora biti u skladu sa svim etičkim i profesionalnim standardima utvrđenim ovim Kodeksom.
“U suštini, ključni izazov nije samo u donošenju pravila, već u tome da ona budu primjenjiva u svakodnevnom radu. Upravo tu se vidi razlika između formalne regulative i stvarne etičke prakse”, navodi Vuković.
On navodi šta tačno treba raditi: “Primjera radi, kao publika bismo morali znati da je 30 ili 40 odsto teksta generisao AI i bilo bi logično da, uz tekst, pročitamo i napomenu “Ovaj tekst je djelimično generisan uz pomoć AI alata”. Ili, ako je AI korišćen za naslov, lead i ključne informacije – to bi, takođe, trebalo da bude označeno. S druge strane, potpuno je jasno da tehničke stvari, poput transkripcije, nije potrebno javno označiti, ali je unutar redakcije neophodno voditi trag o tome”, kaže on.
Pitanje eksterne transparentnosti promašeno
Zlatić, međutim, smatra da je pitanje eksterne transparentnosti, ono o čemu se najčeće govori kada je riječ o medijima i AI, čak i u okvirima EU, suštinski promašeno pitanje i pitanje prošlosti.
“Tehnologija je tu, u svakodnevnoj upotrebi u svim sferama, i praktično se podrazumijeva njena upotreba. Osim toga, teško je ‘izmjeriti’ šta znači da je neki sadržaj pravljen pomoću AI. Šta to znači? Gde je tačno granica? Na kraju, to je i nebitno, jer on mora biti istinit, a ako nije to je problem i bez AI. Oznaka ‘pravljeno pomoću AI’ ne govori ništa o suštinskoj vrijednosti informacije, to je potpuno druga dimenzija, a donosi rizik da publika ima negativan odnos prema takvom sadržaju, čak iako je 100% u javnom interesu”, smatra Zlatić.
Kako dodaje, generisane ilustracije moraju se označiti, ali to smo morali i dosad. „Prosto nismo mogli da podmetnemo sliku nečega što nije događaj, a bez da napišemo “ilustracija”“.
U pomenutoj publikaciji se navodi da su pojedini medijski savjeti smatrali da nije potrebno kreirati nove smjernice da bi se uredila oblast primjene AI u novinarstvu, već da se u tu svrhu mogu koristiti postojeće odredbe. Tako je Njemački savjet za štampu (Deutschen Presserat) smjernicu koja se odnosi na simbolične fotografije i ilustracije u nekoliko slučajeva primijenio na slike generisane vještačkom inteligencijom.
Predsjednik Holandskog savjeta za štampu (Raad voor de Journalistiek) Fric van Ekster (Frits Van Exter) u svom blogu je napisao da je novinarska odgovornost ključna, bez obzira na to da li je objava djelo glavnog urednika, pripravnika ili četbota. „A ko god da snosi odgovornost“, naglašava on, „mora biti spreman da odgovara javnosti. Upotreba vještačke inteligencije je stoga podložna istim principima kao i bilo koje drugo novinarsko ponašanje.“
Zlatić ukazuje na pitanje kako će se i da li je uopšte moguće, rješavati pitanje autorstva i vlasništva nad podacima, ko i kako koristi podatke medija za treniranje modela, da li postoje kompenzacije za medije i slično.
“Tu bi se mogla tražiti pomoć u regulaciji, ali na mnogo višem nivou od esnafskog, pa čak i nacionalnog”, navodi Zlatić.
Kako dodaje, u 2026. godine bavimo se stvarima koje bi trebalo da su ostale u npr. 2023. godini, a boji se da će se stvari još značajnije i brže mijenjati u budućnosti. „Na kraju, mediji i novinari imaju jasan kodeks, ali pitanje odgovornosti pada na raznim nivoima. Ni postojeći standardi i regulacija se ne primjenjuju, nema posljedica, ni društvenih ni zakonskih, a AI će to samo amplifikovati, bez obzira na regulaciju”, zaključuje on.
Ovaj tekst urađen je uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
