PIŠU: Ivan Ivanović, Valentina Ostojić i Balša Rudović
Petnaest godina nakon izmjena Krivičnog zakonika kojima su kleveta i uvreda dekriminalizovane, sa ciljem jačanja zaštite slobode izražavanja i medija, Crna Gora se i dalje suočava sa snažnim institucionalnim pritiscima na novinare i kolumniste, što se ogleda i u brojnim pozivima na saslušanja zbog javno iznesenih stavova.
Samo u posljednjih dvije godine javnost je svjedočila nizu postupaka protiv novinara, kolumnista i aktivista – pokrenutih zbog sarkastičnih i kritičkih riječi koje bi, umjesto sudskih procesa, morale biti dio zdrave demokratske rasprave, ocjenjuju sagovornici Instituta za medije.
U martu 2025. godine protiv glavnog urednika portala Normalizuj.me Brana Mandića pokrenut je prekršajni postupak, zbog objavljene kolumne u kojoj Mandić ismijava univerzitetskog profesora Aleksandra Stamatovića zbog komentarisanja dekoltea novinarke tokom televizijskog nastupa.
Uprava policije je prvobitno, po prijavi advokatske kancelarije Sušić, pokrenula protiv Mandića postupak pred Sudom za prekršaja, da bi tek nakon javnog negodovanja više nevladnih organizacija, odustala od takvog zahtjeva.
Mandić je Institutu za medije kazao da pritiske na novinare doživljava kao kontinuitet partitokratski ustrojenog sistema koji, prema njegovim riječima, pokušava da kontroliše javni prostor putem zloupotrebe bezbjednosnog sektora. Navodi da se sve pritom odvija iza kulisa, a da se naredbe “prenose šapatom preko službenih telefona, u tijesnom krugu političkih moćnika i policijskih funkcionera koji danas odgovaraju jednoj, a sjutra drugoj stranci”.
“Primjećujem da te strukture nisu vične finesama javnog nastupa, valjda jer ne razumiju koncept slobodnog govora, pa često ispadaju trapavi i još više ismijani nakon ličnih odmazdi koje pokušavaju sprovesti u ime države”, ocijenio je on.
Na pitanje – ako država politički tekst tretira kao incident, a ne kao javno dobro, da li se time pravni poredak svjesno urušava – Mandić je odgovorio da je pravni poredak toliko puta urušen na toliko raznih nivoa da se o pravnom sistemu Crne Gore samo uslovno može govoriti kao o funkcionalnom.
“Naravno da se sve radi namjerno i svjesno. Privatni, partijski i klanovski interesi vide svoju šansu u razorenom sistemu. Njima smetaju principijelni istupi, novinarska sloboda i srčanost, savjestan nadzor – smetaju im glasovi koji nisu umotani u njihove partijske šifre i floskule kojima terorišu javnost”, podvlači sagovornik.
Mandićev slučaj nije usamljen.
Kolumnista portala RTCG Duško Kovačević saslušan je prošlog mjeseca u podgoričkom Odjeljenju bezbjednosti po zahtjevu Osnovnog državnog tužilaštva zbog kolumne „Bolje od bjekstva“ i Fejsbuk komentara u kojem pominje direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića. Tužilaštvo je nakon prikupljenog obavještenja saopštilo da u njegovim radnjama nema elemenata nijednog krivičnog djela i da predmet neće biti formiran, ali je vrhovni državni tužilac Milorad Marković utvrdio propuste u njihovom postupanju. Marković je u pismu Akciji za ljudska prava (HRA) saopštio je da je državni tužilac bez prethodne ocjene postojanja krivičnog djela naložio policiji da utvrđuje identitet autora, dok je policija onda prekoračila nalog tužioca i od Kovačevića prikupljala obavještenja, za šta im nije dat nalog.
Novinar i autor emisije Načisto na Televiziji Vijesti, Petar Komnenić, prošlog mjeseca dao je u svojstvu građanina izjavu policiji povodom komunikacije koju je u toku autorske emisije Načisto ostvario sa osobom koja se predstavila kao Miloš Medenica. Policija je Komnenića sačekala nakon emitovanja emisije ispred zgrade Televizije Vijesti, što su osudili iz više medijskih udruženja.
U julu prošle godine novinarka Vesna Rajković Nenadić na društvenoj mreži prokomentarisala je Dior papuče koje je nosila supruga gradonačelnika Podgorice Danijela Mujović.
“Greote od oslobodioca. Svi se u Koton oblace. Ovo je sto posto fus, sto bi rekao moj sin kad sumnja je li original”, napisala je Rajkoivić Nenadić na svom Fejsbuk profilu gdje je podijelila i fotografiju Danijele Mujović u Dior papučama.
Zbog tog komentara, Mujović je protiv Rajković Nenadić podnijela prijavu za uznemiravanje. Nakon saslušanja u policiji i reakcije više nevladinih organizacija prijava je odbačena kao neosnovana.
Zbog javnog iznijetog stava u sudnici je bio istoričar i kolumnista Boban Batrićević. I uvom slučaju, nakon negodovanja dijela javnosti, Više državno tužilaštvo u martu 2024. godine je odustalo od gonjenja. Krivičnu prijavu protiv Batrićevića je podnio advokat Dejan Dragović, optužujući ga za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje.
Evropska praksa daje slobodi govora najviši stepen zaštite
Advokat Miloš Vukčević rekao je Institutu za medije da praksa pozivanja novinara i kolumnista na policijska saslušanja zbog tekstova, komentara ili satiričnih osvrta predstavlja ozbiljno pitanje sa stanovišta ustavno zajemčene slobode izražavanja. Konstatovao je da sloboda medija nije samo individualno pravo novinara, već ključni mehanizam društvene kontrole nosilaca javne vlasti.
“Upravo zato evropski standardi, kao i sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), političkom govoru i javnoj kritici daju najviši stepen zaštite”, naveo je on.
Vukčević kaže da čak i kad se postupci protiv novinara završe bez utvrđivanja prekršajne ili krivične odgovornosti, sama činjenica da se novinari pozivaju na informativne razgovore zbog iznijetih stavova ima potencijal da proizvede efekat zastrašivanja na slobodu izražavanja.
“Institucionalna reakcija takve vrste može djelovati obeshrabrujuće na javni govor i kritičko novinarstvo, što je suprotno duhu demokratskog poretka i standardima zaštite slobode medija. Posebno je problematično kad se stilizovan politički tekst, satira ili polemički komentar tretiraju kao događaj koji zahtijeva policijsku intervenciju”, ocjenjuje sagovornik.
On je ukazao da je pravno neodrživo da se društvena analiza ili politička kritika automatski svode na pitanje zaštite ličnosti, kao i da je sudska praksa u tom pogledu jasna – “javne ličnosti i nosioci javnih funkcija dužni su da trpe znatno viši stepen javne kritike nego obični građani, upravo zbog prirode funkcije koju obavljaju i uticaja koji imaju na javne poslove”.
“Zbog toga smatram da policijski pristup koji politički govor i novinarsku analizu tretira kao potencijalni pravni incident nije u skladu sa savremenim standardima slobode izražavanja”, podvukao je on.
Kleveta i uvreda u Crnoj Gori nijesu krivična djela od 2011. godine, kada ih je prema preporukama Savjeta Evrope država dekriminalizovala.
Kao potpisnica Evropske konvencije o ljudskim pravima, Crna Gora je obavezna da primjenjuje standarde i praksu Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), a članom 10 se garantuje sloboda govora izražavanja.
U praksi ESLJP-a naglašava se zaštita izražavanja i komentarisanja tema od društvenog značaja, naročito kada je riječ o javnoj debati o političarima i nosiocima javnih funkcija. Sud posebno ističe da sloboda izražavanja obuhvata i satirično i sarkastično komentarisanje kao legitimnu formu društvene i političke kritike.
Ovo se vidi kroz veliki broj slučajeva o kojima je raspravljao ESLJP. Tako je presudom u januaru ove godine u slučaju Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije ESLJP utvrdio povredu člana 10 Evropske Konvencije o ljudskim pravima. Časopis Mladina je prethodno bio novčano kažnjen od domaćeg suda zbog satirične fotografije o poznatom političaru i njegovoj porodici, da bi ESLJP utvrdio da je objava bila u izrazito satiričnoj rubrici, što uživa pojačanu zaštitu, te da je političar javna osoba koja mora trpjeti širu granicu kritike. Ovo je samo jedan u nizu slučajeva gdje su domaći sudovi “sankcionisali” šaljivo kritičko izražavanje, a kada je ESLJP utvrdio povredu prava na slobodu izražavanja. Drugi uključuju i čuveni slučaj Vereinigung Bildender Künstler protiv Austrije (2007), a koji predstavlja jedno od glavnih utemeljenja za praksu zaštite kritičkog izlaganja te se i citira u presudama iz istog domena, naglašavajući zaštitu distorzije u satiričnom izražavanju.
Brano Mandić tvrdi da ne samo novinari, već svi aktivni građani mogu biti meta samo zato što misle i drže do onog što misle, te da se pokušava stvoriti ambijent u kom misao ne funkcioniše – “društvo u kom se valja naviknuti na besmisao”.
“Ne kažem da se u tome uspjelo, ali da je cilj osujetiti učešće javnosti i izopšiti građanina iz procesa odlučivanja, to je makar očigledno”, konstatovao je Mandić.
On je rekao da, ako je satira za državu opasnija od kriminala, onda to javnosti govori da policija, sudstvo ili tužilaštvo “pokušavaju da zaplaše građane, kako bi pristali na političku realnost sa ovakvim liderima, partijama, te vjerskim i biznis vrhuškama koje djeluju kao država u državi”. Ipak, Mandić poručuje da se mora primijetiti da državne institucije ne nastupaju uvijek unisono.
“Često su u međusobnim sukobima koji djeluju nekad smiješno, nekad uznemirujuće. Na kraju, istina je da čak i u takvim državnim organima ima razumnih pojedinaca, koji djeluju profesionalno i zaustave zlu namjeru”, kaže sagovornik.
Crnogorski Zakon o javnom redu i miru propisuje novčane i kazne zatvora od 30 do 60 dana za vrijeđanje morala i drsko ponašanje na javnom mjestu, a naročito grubo, bestidno ili uvredljivo ophođenje prema drugima, kao i vrijeđanje po osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, etničkog porijekla ili drugog ličnog svojstva. Prekršaji kojima se narušava javni red i mir na ovaj način su i radnje učinjene posredstvom elektronskih komunikacionih mreža, što znači da se slobode izražavanja ograničava i u onlajn prostoru.
Advokat Vukčević je ocijenio je da u demokratskom društvu odgovor na kritički tekst ne može biti policijski poziv na saslušanje, već argument, polemika ili demanti u javnom prostoru. Vukčević poručuje da u suprotnom, postoji realna opasnost da se kroz institucionalne mehanizme, makar posredno, sužava prostor slobodne javne debate.
“Odnosno rizikujemo da stvorimo atmosferu u kojoj se novinari neće pitati da li su u pravu, nego da li će zbog napisanog sjutra završiti u policiji”, zaključio je Vukčević.
Tekst je nastao kao rezultat jednogodišnje Regionalne akademije za buduće mlade lidere iz oblasti medijske pismenosti i aktivizma
Članak je dio regionalnog projekta „Naši mediji: Inicijativa civilnog društva za razvoj medijske pismenosti i aktivizma, borbu protiv polarizacije i promovisanje dijaloga“, koji podržava Evropska unija, a sprovodi se u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Turskoj. Projekat kofinansira Ministarsrvo javne uprave u Crnoj Gori.
Članak je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave u Crnoj Gori. Sadržaj je isključivo odgovornost Instituta za medije Crne Gore i ne odražava nužno stavove Evropske unije i Ministarstva javne uprave.
