PIŠU: M. Radulović, V. Rajković Nenadić
FOTO: Pobjeda
Ubit ćemo te golim rukama, prijetili su okupljeni građani koji su slavili ratnog zločinca fotoreporteru Vijesti Borisu Pejoviću dok su njegovog kolegu iz Pobjede Steva Vaseljića nasilno uveli u šator. Dva policajca su mirno stajala, sveštenici ni prstom mrdnuli da im se pomogne. Na suđenju jedinom osumnjičenom Danku Femiću, čak pet svjedoka je tvrdilo da ih niko nije prstom takao.
Više desetina ljudi napalo je Pejovića Vasiljevića i mladog novinara Vijesti Balšu Rudovića dok su izvještavali sa uklanjanja spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u selu Gornje Zaostro blizu Berana. Ovo je jedan u nizu napada na novinare u Crnoj Gori. Samo od početka godine zabilježeno je oko 19, pokazuju podaci Sindikata medija.
Suđenje Danku Femiću za ovaj napad je u toku u beranskom Osnovnom sudu. Njemu je u medjuvremenu ukinit pritvor a Sud mu je zabranio da prilazi ili se sastaje sa Vasiljevićem i Pejovićem na razdaljini koja ne može biti manja od 100 metara do pravosnažnosti presude.
Njima dvojici je više osoba prijetilo unoseći im se u lice, otimajući foto-aparate i opremu. Vasiljeviću je oduzeta i polomljena oprema, nasilno je uveden u šator, pri čemu je više ljudi počelo da ga udara i da mu prijeti. Pejovića i Vasiljevića su pod prijetnjama natjerali da izbrišu sav materijal sa foto-aparata, dio opreme im je uništen. Pejoviću je prijećeno da će ga, ukoliko “bilo šta izađe na Vijesti” – “ubiti golim rukama”.
Dok se sve to dešavalo, dva neuniformisana policajca samo su posmatrali napad na novinarske ekipe.
Bronzani spomenik četničkom komandatnu Đurišiću prvo je otkriven na jednom privatnom imanju, a potom premješten u obližnju crkvu u selu Gornje Zaostro, kod Berana, na sjeveru Crne Gore. Nakon toga je premješten u manastir Djurđevi stupovi. Nakon toga mu se gubi svaki trage, jer policija u nekoliko navrata nije uspjela da ga pronadje.
Dan ranije Ministarstvo kulture naložilo je Opštini Berane da ukloni spomenik, uz obrazloženje da je postavljen bez odobrenja nadležnih.
Događaj je bio visoko rizičan.
Vasiljević smatra kako su napadači bili pod uticajem alkohola, pri čemu se u jednom trenutku dogodio pravi linč.
Međutim, zahvalio je nekolicini, kako ističe, razumnih ljudi – zahvaljujući kojima su “izvukli živu glavu”.
“Lako je biti mirotvorac u lijepim vremenima. Ali, kad dođe do frke – onda treba izaći. Siguran sam, da je ispred te mase ljudi došao makar jedan sveštenik, ništa se od ovoga ne bi desilo”, dodao je on.
On je kazao da državni organi imaju odgovornost jer skupovi ovakve prirode ne mogu da protiču bez prisustva policajaca.
“Vi znate, i na pacifističkim skupovima bude makar dva ili tri inspektora, a izgleda da gore nije bilo nikoga. Dolje kod crkve je bilo, ali se nisu pretrgli da nam pomognu”, rekao je on.
Među novinarima koji su izvještavali, a koji je takdje napadnut je i mladi Balša Rudović iz Vijesti.
“Uslovi za izvještavanje, sve do trenutka napada su bili korektni. Kad smo došli, rečeno nam je da trebamo da dobijemo ‘blagoslov’ od sveštenog lica da bi obavljali svoj posao, što smo, iako je potpuno suludo, uradili, željeći da poštujemo želje okupljenih”, ispričao je on nakon incidenta.
Međutim, kada su krenuli da zabilježe početak uklanjanja spomenika, počeli su incidenti.
“Da nije bilo nekoliko dobronamjernih ljudi, mogli smo proći mnogo gore”, kaže Rudović, naglašavajući da je novinarskim ekipama od tog trenutka bila ugrožena bezbjednost.
Beranska policija privela je pet osoba zbog sumnje da su u Gornjem Zaostru maltretirali novinare I fotoreportere. No, uhapšen je i na optuženičkoj klupi se našao samo Danko Femić iz Bijelog Polja pod sumnjom da je učinio dva krivična djela – prinuda, na štetu Vasilijevića i Pejovića, kao i krivično djelo – ugrožavanje sigurnosti, na štetu Pejovića.
Prema Krivičnom zakoniku Crne Gore, napad na novinara koji obavlja profesionalne zadatke može se tretirati kao napad na službeno lice (član 375), s obzirom na to da se radi o licu koje obavlja poslove od javnog interesa.
Napade na novinare su, pored domaće javnosti, osudile strane ambasade u Crnoj Gori, EU, OEBS te međunarodna medijska tijela.Pozivaju da se medijske slobode osnaže i da nadležne institucije adekvatno reaguju i zaštite pravo na slobodno i bezbjedno novinarstvo.
Femić je na početku suenja priznao da je, kako se izrazio, samo „preuzeo“ foto-aparate od oštećenih i „zamolio ih da izbrišu fotografije“. Negirao je da je Pejoviću i Vasiljeviću prijetio, dodajući da mu je žao što je do incidenta došlo.
Fotoreporteri su, kako je medijima ispričao Vasiljević, u Berane na glavni pretres stigli pod pratnjom dva policijska inspektora, a zgradu suda je obezbjeđivala i interventna jedinica policije, dok mu je advokat iz Berana kojeg je angažovao da ga zastupa u postupku uoči početka suđenja otkazao zastupanje zbog, kako je naveo, pritisaka kojima je bio izložen u lokalnoj zajednici.
Tokom sudjenje, pet svjedoka izjavilo da Pejovića i Vasiljevića niko prstom nije pipuo. Oduzimanje opreme, guranje, prijetnje smrću, polomljeni fotoaparat i prijetnje nožem u Gornjem Zaostru nijesu vidjeli ni svjedoci ni policajci.
Iz mreže “SafeJournalists” navode da je zabrinjavajuće da policija nije reagovala blagovremeno kako bi spriječila napad na fotoreportere, iako je “bilo jasno da bi tenzije na takvom događaju mogle eksalirati”.
“Takva nesposobnost ili nespremnost policije da se novinari preventivno zaštite podriva ulogu javnih institucija i ohrabruje one koji žele da uguše kritičko izveštavanje nasiljem”, navedeno je u saopštenju koje su potpisala udruženja i sindikati novinara iz Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine i Srbije.
U Crnoj Gori još uvijek nije rasvijetljen nijedan od najtežih ranijih slučajeva, poput ubistva su vlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan, Duška Jovanovića (2004. godi na), pokušaja ubistva novinara dnevnika Vijesti i nedjeljnika Monitora Tufika Softića (2007. godina) i nekadašnje novinarke Vijesti Olivere Lakić (2018. godina). Crnogorsko društvo ima zadovoljavajuće propise u oblasti zaštite novinara i medija, posebno nakon usvajanja izmjena Krivičnog zakonika kojima su pooštrene kazne za napade na novinare. Međutim, institucionalni okvir za zaštitu novinara od prijetnji i napada je slab i nedovoljan. Nijesu uspostavljeni kvalitetni institucionalni mehanizmi koji bi novinarima omogućili da prijave slučajeve prijetnji i napada i da dobiju ade kvatnu zaštitu. Novinari i novinarke koje su žrtve prijetnji i napada na raspolaganju i maju samo uobičajnu proceduru prijave crnogorskoj policiji. Uz to, i vaninstitucional ni mehanizmi zaštite nijesu razvijeni i ojačani već se svode na pojedinačne slučaje ve strukovnih udruženja i nevladinih organizacija koji projektno nude servise pomo ći i zaštite novinarima.
Prijetnje, a posebno online pretnje, bile su najčešći problemi s kojima su se novinari susretali. Pored prijetnji, često se biljleže i pokušaji prinude, naročito tokom visokorizičnih događaja, kada demonstranti pokušavaju da spriječe novinare da obavljaju svoj posao, oduzimajući im telefone ili sprečavajući ih da snimaju. Fizički napadi su sada donekle u opadanju, ali se i dalje dešavaju.
Kako se navodi u preporukama iz dokumenta “Izazovi vladavine prava i slobode medija u Crnoj Gori” napadi na novinare, pretnje i nasilje prema novinarima postali su ozbiljan problem u Crnoj Gori. Iako je saradnja s policijom uglavnom ocijenjena kao dobra, broj napada na novinare i prijetnji, uključujući i online prijetnje, ostaje visoka, što stvara atmosferu straha i autocenzure među novinarima.
U mnogim slučajevima napadi na novinare i novinarke nijesu sankcionisani adekvatno. Sudovi često odbacuju slučajeve ili ih tretiraju kao prekršaje, dok su kazne za počinioce često blag i nedovoljno odvratne.
Reakcije političara na napade na novinare često su selektivne i zavise od toga koji medij je napadnut. Novinari koji izveštavaju u skladu s politikama vlasti dobijaju podršku, dok su novinari kritički nastrojeni često napadani i diskreditovani.
Crna Gora nema specijalizovane jedinice unutar policije koje se bave isključivo napadima na novinare i medije. Ovaj manjak specijalizacije otežava efikasno procesuiranje napada na novinare i zaštitu njihove slobode izražavanja.
Ovi izazovi ukazuju na potrebu za sistematskim promjenama u Crnoj Gori kako bi se osigurala efikasnija zaštita slobode medija i prava novinara, kao i kako bi se obezbijedila funkcionalna i efikasna vladavina prava koja će biti u službi svih građana, a posebno novinara, zaključuje se u dokumentu.
Crna Gora je i prošle godine zabilježila pad u Indeksu bezbjednosti novinara predstavlja alarm.
“Činjenica je da posljednjih godina imamo rast broja napada na novinare. Prošle godine smo registrovali 24 takva incidenta, a ove godine, zaključno sa današnjim danom, već 19”, rekao je predsjednik Sindikata Radomir Kračković pojašnjavajući da se taj broj odnosi na stvarne slučajeve napada na novinare ali i na slučajeve poput prijetnji ili SLAPP tužbi.
U međuvremenu su predstavnici Sindikata medija, pojedinih medija i nadležnih državnih institicija potpisaliProtokol o zaštiti novinara.
To je dokument koji predstavlja ključni korak u pravcu uspostavljanja Mehanizma za bezbjednost novinara, čiji je cilj da ojača institucionalni okvir zaštite predstavnika medija u Crnoj Gori.
Fotograf Boris Pejović, je upravo na tom dogadjaju, kazao je da se tokom incidenta, kada su on i kolega Stevo Vasiljević napadnuti u Gornjem Zaostru, osjećao napušteno i samo.
“Na terenu sam 25 godina. Ovaj slučaj bio je jedan od drastičnijih. Većina fotoreportera je bila u nekoj vrsti problema, i mi smo navikli na pojedine sitne incidente, pokušavamo to sami da riješimo. Radim 25 godina, nisam se nikad osjetio više ugroženim nego što sam se osjetio na tom događaju”, naveo je on.
Stevo Vasiljević odlučio se da tuži Upravu policije i Eparhiju budimljansko-nikšićku radi naknade nematerijalne štete zbog povreda prava ličnosti, kao i materijalne štete koju je pretrpio uništavanjem fotografske opreme.
Ovaj slučaj je posljednji alarm da se nešto pod hitno mora učiniti, kada je riječ o bezbjednosti novinara. Kako i zakoni i protokoli ne bi ostali mrtvo slovo na papiru, kao do sada.
Članak je dio regionalnog projekta „Naši mediji: Inicijativa civilnog društva za razvoj medijske pismenosti i aktivizma, borbu protiv polarizacije i promovisanje dijaloga“, koji podržava Evropska unija, a sprovodi se u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Turskoj. Projekat kofinansira Ministarsrvo javne uprave u Crnoj Gori.
Članak je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave u Crnoj Gori. Sadržaj je isključivo odgovornost Instituta za medije Crne Gore i ne odražava nužno stavove Evropske unije i Ministarstva javne uprave.
