Piše: Danijela Lasica, novinarka
Više tužilaštvo u Podgorici ispituje da li je vlasnica i glavna urednica portala “Volim Podgoricu” Vesna Radojević učinila krivično djelo rasna i druga diskriminacija autorskim tekstom i time što nije naložila da se brišu sporni komentari u kojima je vrijeđana poslanica Dragica Sekulić, potvrđeno nam je iz Tužilaštva.
Krivičnu prijavu protiv Radojevićeve podnijela je Sekulovićka. Bivša ministarka smatra da je Radojevićeva bila dužna da naloži da se brišu sporni komentari na portalu , a da je ona čak autorskim tekstom dodatno podstakla dalju diskriminaciju.
Tužilaštvo prijavu može da odbaci ili da podigne optužnicu.
Krivične prijave u slučajevima rasne i druge diskriminacije se rijetko podnose, a do suda prošle godine recimo nije stigla nijedna. Podaci iz izvještaja Tužilaštva, objavljeni na njihovom sajtu, pokazuju da je zbog izvršenja krivičnog djela – rasna i druga diskriminacija člana 443. Krivičnog zakonika Crne Gore, u 2021. godini prijavljeno je šest osoba (u 2020. godini četiri osobe, u 2019. godini dvije osobe, u 2018. godini osam osoba). Državni tužioci su protiv pet osoba odbacili krivične prijave i protiv jedne ustupili krivičnu prijavu.
Sporni komentari zbog kojih je Sekulovićeva podnijela krivičnu prijavu su objavljeni nakon što je prokomentarisala najavu ministarstva ekonomskog razvoja o naknadama porodiljama u crnogorskim opštinama. Njene tvitove je, između ostalih , prenio portal „Volim Podgoricu“,a zatim ih objavio i na svojim nalozima na društvenim mrežama. Objava na Fejsbuku izazvala je ogroman broj komentara, većinom uvrjedljivih, na račun poslanice Sekulić, koja je neke od njih objavila na svom zidu. Komentari na Fejsbuku su uklonjeni, ali mnogo kasnije i tek nakon reakcije Sekulovićeve.
U međuvremenu je Radojevićeva odgovorila u autorskom tekstu kojim je, po ocjeni bivše ministarke, podstakla komentatore na dalje širenje diskriminacije na samom portalu i društvenim mrežama.
Osim krivične prijave koju je poslanica Sekulić podnijela, građanski aktivista Aleksandar Saša Zeković prijavio je policiji i Tužilaštvu 42 gradjana koji su, kako kaže, širili uvredljiv i govor mržnje i prijeteće poruke. Najveći broj je identifikovan i procesuiran kao prekršaj po osnovu kršenja Zakona o javnom redu i miru, kazao je Zeković.
Zakon o medijima Crne Gore propisuje da je medij dužan da obriše sporne komentare na na platformama za komentarisanje na samom portalu. Ukoliko ga od trenutka saznanja za sporni komentar, ne ukloni u roku od 60 minuta, rizikuje da prekršajno odgovara i plati kaznu od 1.000 do 8.000 eura.
Zakon, međutim, ne propisuje da je portal dužan da ukloni sporne komentare na svojim nalozima na društvenim mrežama.
U analizama koje je radio Institut za medije Crne Gore su upravo nalozi medija na društvenim mrežama prepoznati kao kanali na kojima se širi zapaljiv govor i poziv na nasilje.
I Evropa ima problem kako u pravnom smislu da reguliše pitanje spornih komentara na društvenim mrežama.
Evropski sud za ljudska prava odlučivao je nekoliko puta o komentarima građana, ali isključivo onim koji su objavljeni na portalima medija, a ne na njihovim stranicama na društvenim mrežama, ukazale su u autorskom tekstu za Institut za medije Nevena Krivokapić Martinović, koordinatorka za slobodu izražavanja i online medije-SHARE Fondacija i Milica Jovanović, novinarka. U najnovijem slučaju Evropskog suda za ljudska prava “ Sančez protiv Fancuske”, političar je proglašen odgovornim za komentare na njegovu objavu na FB-u, zajedno sa građanima koji su postavili komentare.
Poslanica Sekulić kaže kaže da uopšte nije imala dilemu, da li cijeli slučaj treba da prijavi nadležnim organima. “Meni je cilj bio da ispitam koje su nam mogućnosti , da se prije svega sama pobunim protiv toga kao javna ličnost, jer kako će se bilo koja druga žena u našem okruženju pobuniti protiv toga, ako mi kao javne ličnosti ne dajemo takav primjer. Ukoliko se pokaže da trenutna zakonska rješenja nijesu svrishodna, da iniciramo neka nova, koja bi između ostalog obuhvatala i odgovornost za komentare na društvenim profilima”, kazala je ona.
Sekulićeva ukazuje da je posljednjih par godina u Crnoj Gori postao izražen govor mržnje generalno, i da je kao dio toga postalo potpuno normalno da imamo i mizogene komentare .
“Najčešće se ženama u javnom životu ne može doskočiti argumentima, diskusijom, raspravom, činjenicama, i onda je mnogo lakše je vrijeđati na osnovu toga da li se ostvarila kao supruga ili kao majka, da li odgovara nekim fizičkim karakteristikama koje društvo od nje očekuje” kaže Sekulićeva.
Dragica Sekulić je bila samo jedna u nizu “meta” mizogenog govora posljednih par godina. Na tom spisku su bile bivša ministarka Vesna Bratić, poslanice Draginja Vuksanović Stanković, Aleksandra Vuković…. U svim tim slučajevima, većina osuda govora mržnje imala sličnu matricu: Osuđujem govor mržnje upućen prema toj I toj, iako se ne slažem sa njenim političkim, vjerskim, nacionalnim ubjeđenjem…
“Čim imate ovaj zarez, i poslije njega “iako” ili “ali”, zaboravite na ono što je prethodno rečeno. Meni itekako smeta, prvo to naglašavanje, jer ako pričamo o govoru mržnje ili mizogenim komentarima, ti komentari se ne odnose na političarku, nego na ljudsko biće, i samim tim što vi naglašavate da vi ne pripadate istoj političkoj struji, partiji, da nemate ista politička mišljenja, čini mi se da se na neki način odmah umanjuje i ta vaša reakcija”, kaže Sekulićeva.
Dodaje da je od toga jedino gore, ukoliko osuđujete samo takve pojave vezano za žene koje dolaze iz vaše političke partije, a ove druge uopšte ne pomenete.
Vlasnica i glavna urednica portala “Volim Podgoricu” Vesna Radojević smatra, medjutim, da krivična prijava protiv nje nema apsolutno nikakve veze sa govorom mržnje ili mizoginijom, koji joj se pokušavaju inputirati, već su isključivo pritisak na nezavisan medij i nju lično kao njegovog osnivača i urednicu.
“Poslanica Sekulić je nacrtala jasnu metu na čelu mediju koji vodim, i meni lično, u situaciji naraslog ekstremizma, u državi u kojoj se ubijaju, ranjavaju i premlaćuju novinari, a država u kojoj je na vlasti bila upravo politička struktura koja stoji iza poslanice Sekulić, 30 godina nije učinila ništa da ih zaštiti. Neću biti iznenađenja ukoliko neko iz ekstremističkih struktura to doživi bukvalno kao nalog za fizički napad na mene”, kaže ona.
Kako dodaje, činjenica da tužilac “nije ekspresno i bez dvoumljenja odbacio ovu apsolutno neutemeljenu krivičnu prijavu, pokazuje da je pravosuđe i dalje snažno zarobljeno i kontrolisano”.
“Na kraju, da budem jasna, snažno se lično i profesionalno borim protiv svih vidova diskriminacije i svakog govora mržnje, a odmah po prijavi uvredljivih komentara na FB stranici portala “Volim Podgoricu” naložila sam njihovo uklanjanje i o tome obavijestila osobu koja je prijavu poslala. Da se radi o političkom pritisku i progonu jasno je iz nesporne činjenice da je na FB stranicama svih crnogorskih portala bilo na stotine uvredljivih komentara, ali je Sekulić targetirala isključivo portal “Volim Podgoricu”, kaže ona.
Iz civilnog sektora godinama upozoravaju na vrlo zabrinjavajuću eskalaciju govora mržnje, koja naročito pogađa žene u politici i braniteljke ljidskih prava. Direktorica NVO “Centar za ženska prava “ Maja Raičević kaže da su se ove pojave dešavale i ranije, ali su skoro uvijek prolazile bez ikakve reakcije političkih lidera i muškaraca na pozicijama moći, koji bi morali da pošalju jasnu poruku da je takvo ponašanje neprihvatljivo.
“Uzroci govora mržnje prema ženama su isti oni koji uslovljavaju druge oblike nasilja nad ženama, a to su istorijska nejjednakost muškaraca i žena, kao i mizogini kulturni obrasci koji njeguju i porvrđuju isključivo tradicionalnu ulogu žena. Govorom mržnje žele se kazniti one žene koje su iskoračile iz zadatih rodnih uloga, majki, njegovateljica i pasivnih posmatračica društvenih zbivanja. Ova pojava ima dugoročne posljedice i na žene koje joj nisu direktno izložene, jer djeluje obeshrabrujuće po njihovo javno djelovanje i slobodu izražavanja, ” kaže Raičevićeva.
Na pitanje zašto se govor mržnje kada je upućen ženi, kao po pravilu odnosi na njen fizički izgled ili činjenicu da li se ili nije ostvarila kao majka, Raičevićeva odgovara da naše konzervativno društvo smisao postojanja žene još uvijek vidi kroz njenu reproduktivnu ulogu, zanemarujući intelektualne i druge karakteristike koje se kod muškaraca itekako njeguju i vrednuju.
Kada govori o načinu na koji naše društvo osuđuje govor mržnje, Raičevićeva je decidna – nakon osude ide tačka.
“Mizoginija i nasilje nad ženama nemaju opravdanje i zaista bi bilo očekivano da politički lideri osude govor mržnje i onda kada dolazi iz njihovih partijskih redova, kako bi time bar donekle uticali na stvaranje povoljnije političke kulture, koja neće biti u ovolikoj mjeri neprijateljska prema ženama” , kaže ona.
Smatra da mora postojati odgovornost za izlive mržnje i vrijeđanja u komentarima na društevnim mržama i na portalima.
“Virtuelni prostor je javni prostor i potrebno je da online mediji i zvanični profili na socijalnim mrežama budu odgovorni i da uklone sadržaje i komentare koji ulaze u sferu govora mržnje i nasilja, jer suštinski oni imaju čak i dugoročniji i gori efekat od onoga što se dešava uživo, budući da trajno ostaju u javnom prostoru i imaju mnogo širi domet i posljedice”, zaključuje Raičevićeva.
Savjet Evrope je još 2019. ukazao da onlajn seksizam buja širom Evrope, pri čemu su žene nesrazmjerno pogođene – naročito mlade žene i djevojčice, novinarke, političarke, ženske javne ličnosti i braniteljke ženskih ljudskih prava. Jedna od preporuka je kriminalizacija seksističkog govora. U preporuci se navodi da treba sprovesti zakonodavne mjere, primjenjive na sve medije, kojima se definišu i kriminalizuju pojave seksističkog govora mržnje, postupci za prijavljivanje i odgovarajuće sankcije.
Ovaj članak je urađen u okviru projekta “Dijagnoza i terapija slobode izražavanja, govora mržnje i etničkih tenzija“, koji Institut za medije Crne Gore organizuje u saradnji sa Centrom za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i UL info uz podršku Evropske unije kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) i kofinansiranje od strane Ministarstva javne uprave digitalnog društva i medija.
Sadržaj je isključivo odgovornost autorke i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
