PIŠE: Zoran Radulović
Predsjednik i troje članova Savjeta RTCG-a prvostepeno su osuđeni za zloupotrebu položaja zato što su 1. juna 2023. imenovali (ponovo) Borisa Raonića za direktora RTCG-a. Iako nepravosnažna, presuda je naišla na veliko interesovanje javnosti i poprilično kontroverzne reakcije.
Da se, najprije, prisjetimo osnovnih detalje ove, bezmalo petogodišnje, skaske sa elementima tragikomedije.
Prvi put, Savjet RTCG je imenovao Borisa Raonića za generalnog direktora u avgustu 2021, nakon provedenog javnog konkursa. Još tada javnost je upoznata sa argumentovanim tvrdnjama da Raonić ne ispunjava zakonom propisane uslove za izbor, ali ih je većina u Savjetu “prečula”.
Nakon tužbe Nikole Markovića, jednog od kandidata na konkursu, Vrhovni sud je pravosnažnom presudom konstatovao da je Raonić nezakonito izabran. Zato je poništio odluku o njegovom imenovanju. “Pravna posljedica poništaja odluke o imenovanju je ponovni izbor između prijavljenih kandidata ili poništaj konkursa, u kom postupku tuženi (Savjet RTCG – prim. autora) ima priliku da ponovo razmatra preostaleprijave i da odluči u skladu sa zakonom”, piše u toj presudi.
Drugi put, Savjet RTCG imenovao je Borisa Raonića za generalnog direktora u junu 2023, i pored upozorenja da, nakon pravosnažne presude, takvom odlukom mogu postati izvršioci krivičnog djela. Takve tvrdnje zasnivane su na, čini se, očiglednom stavu Vrhovnog suda koji je Savjetu RTCG ostavio izbor između dvije mogućnosti: da ponište konkurs iz 2021. godine i ponove postupak izbora generalnog direktora, ili da izaberu nekog od preostalih kandidata koji su na tom konkursu ušli u uži izbor, odnosno, ispunjavali zakonom propisane kriterijume.
Istine radi: članovima Savjeta su na sjednici na kojoj je Raonić ponovo izabran predočena pravna tumačanje po kojima on može ostati u konkurenciji za izbor, pošto je u međuvremenu ispunio propisane kriterijume. O tome svjedoče i izvodi iz izvještaja sa portala RTCG (https://rtcg.me/vijesti/drustvo/433168/boris-raonic-izabran-za-generalnog-direktora-rtcg-.html):“Pravnik Željko Mićović (Pravna služba RTCG – p.a.) je kazao da Raonić ima pravo da bude kandidat, kao i da nema krivično-pravne odgovornosti za članove Savjeta u vezi sa glasanjem za generalnog direktora.”
Mićović je ocijenio da “jasno piše u presudi da svi kandidati mogu da budu na listi”. Zorica Đukanović (advokatica Borisa Raonića – p.a.) se saglasila sa tim, rekavši da predmet tužbe nije poništaj konkursa.
Član Savjeta Naod Zorić pitao je “da li smatrate da je zakonski ispravno odabrati Raonića”“, na što mu je Mićović kazao: “Savjet smo relaksirali krivične odgovornosti, vi je nemate jer ste odluku o imenovanju stavili van snage. Za koga ćete da glasate vaša je stvar.”
I bi šta bi.
Po tužbi još jednog od kandidata za funkciju generalnog direktora, Srđana Ćovića, Viši sud u Podgorici je u oktobru 2024. godine pravosnažno presudio da je Raonić nezakonito imenovan na funkciju 1. juna 2023. godine. Savjet se povinovao i ovoj presudi pa je van snage stavio odluku o imenovanju iz 2023. godine i imenovao za vršioca dužnosti Generalnog direktora. Pogađate – Borisa Raonića.
Treći put, Savjet RTCG imenovao je Borisa Raonića za generalnog direktora u avgustu 2024. Prethodno se osam od devet prijavljenih kandidata obratilo Inspekciji rada, sporeći pravo Raoniću da na čelo RTCG bude izabran po treći put, pošto Zakon o nacionalnom javnom emiteru istoj osobi dozvoljava najviše dva mandata na mjestu Generalnog direktora.
Inspekcija je izvršila nadzor i zaključila, dva puta smo pročitali, da je Boris Raonić treći puta biran za drugi mandat: “Dolazi se do zaključka da je Borisu Raoniću trećim imenovanjem dat novi mandat (drugi), te da drugim imenovanjem nije započet novi mandat u trajanju od četiri godine već je to nastavak mandata iz 2021. godine”.
Ne treba komentarisati stvari koje ne razumijete. Bilo je sličnih primjera i ranije. Sjetićemo se trećih mandati predsjednika države Filipa Vujanovića i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Ali neke odluke ne postaju presedani nego ostaju unikati. Ili bi tako, makar, trebalo da bude.
Vratimo se, zato, nedavnoj i nepravosnažnoj presudi kojom je četvoro članova Savjeta RTCG oglašeno krivim za zloupotrebu položaja. I kažnjeno uslovnom zatvorskom kaznom.
Kada ih već nije relaksirao problema, odustajanjem od funkcije koja je, ne samo s pravnog aspekta, izazvala toliko kontroverzi, osporavajućih i, konačno, osuđujućih presuda (poslednje pomenuta je nepravosnažna, naglasimo još jednom), Boris Raonić je odlučio da uzme u zaštitu saradnike i prijatelje iz Savjeta. Možda bi bolje bilo da to nije uradio.
“Presuda članovima Savjeta, osim što je paradoksalna i sramotna, pravno je neodrživa i opasna za pravni poredak Crne Gore”, presudio je Raonić tek saopštenoj presudi u udarnom televizijskom dnevniku Javnog medijskog servisa. “Po logici ove skandalozne presude članovi svih kolektivnih organa za svoje odluke, što im je opis posla, mogu ići u zatvor bez ikakvih dokaza…”.
Pride je osoba koja u ovom sudskom kolopletu ima ulogu nalik na onaj spomenik zlikovcu Pavlu Đurišiću, o kome se već dva mjeseca skoro pa svakodnevno govori. Jedan i drugi su, laički gledano iz pravne perspektive, “objekat”, odnosno, predmet krivičnog djela. Samo što se jedan uspješno skriva, bježi pred vlastima koje ga, kao, traže. A drugi iz kabineta Generalnog direktora, uz javnu podršku dijela partija vladajuće koalicije, analizira ne samo presude koje ga pogađaju (sramotne i opasne, kaže) nego i porodično stablo sudije koji je tu presudu donio.
“Ovdje potomak časnih sudija, čak i dokaze izvrće na štetu okrivljenih. Da li bi on ovo potpisao?”, pita se kao Raonić iskazujući, pored svega, uvjerenje “da će Viši sud imati snage i integriteta da ispravi ovu nepravdu i pokaže da pravo u Crnoj Gori ipak postoji”. Je li to nada ili je pritisak na pravosuđe, sami zaključite.
U Sudskom savjetu, izgleda, nijesu imali dileme. Pa su odgovorili na prozivke. “‘Poštovanje institucija i pravnog poretka za mene nije fraza, već princip’, izjava je dostojna svakog odgovornog nosioca javne funkcije, koji na profesionalan način i sa integritetom promoviše one društvene vrijednosti na kojima se temelji pravna država. Iza ove medijske izjave objavljene 17. jula ove godine, makar nominalno stoji Boris Raonić, direktor RTCG – medijskog javnog servisa Crne Gore”, navodi se u saopštenju Sudskog savjeta. “Svako ko ovaj princip iskreno doživljava i istom je posvećen, ne bi sebi dozvolio da prvostepenu presudu suda, u slučaju za koji je lično zainteresovan, nazove ‘sramotnom’ i ‘skandaloznom’, a još manje da u ličnom napadu na sudiju na neprimjeren način pominje i najbližeg pretka tog sudije, koji je takođe bio sudija i koji više nije među živima. Jer to nije poštovanje institucija niti pravnog poretka, a svakako nije dobronamjerna, legitimna i pravno utemeljena kritika koja ima za cilj unaprijeđenje sudske prakse i razvoj vladavine prava.”
Da se opisano dešava u nekom komunalnom preduzeću, i dalje bi postojao problem koji se ogleda kroz evidentirano kršenje zakona, nepoštovanje pravosnažnih presuda i osionost prema svima koji nijesu saglasni sa ponuđenom interpretacijom stvarnosti. Tim prije što su reakcije pojedinih političkih partija pokazale da ih nedavna presuda Osnovnog suda nije ostavila ravnodušnim. A i kako bi, kada dovodi u pitanje moć koja, po njihovom viđenju, političarima pripada ukoliko im izborni rezultat da mogućnost da se nađu na strani vladajuće većine. Bez srazmjerne odgovornosti.
Zakon o nacionalnom javnom emiteru – Javnom medijskom servisu Crne Gore obavezuje (član 12) RTCG i njene zaposlene, pored ostalog, da: doprinose poštovanju i unapređivanju osnovnih ljudskih prava i sloboda, demokratskih vrijednosti i institucija, pluralizma ideja, kulture javnog dijaloga, jezičkih standarda, privatnosti i dostojanstva ličnosti; Podstiču razvoj i unapređivanje demokratske kulture društva; Nepristrasno, tačno, blagovremeno, razumljivo i uravnoteženo informišu o dešavanjima od javnog interesa…
Uklapaju li se javne poruke Generalnog direktora u postavljeni pravni okvir? Činjenica da se prilikom prve kandidature za tu poziciju Raonić našao u konfliktu interesa koji definiše ovaj Zakon ukazuje na mogućnost da ga on nije baš pažljivo iščitavao. To nije valjan alibi na sudu, ali ovdje ne sudimo.
Osvrnimo se, zato, na Etički kodeks usvojen u jednom od njegovih mandata. Njega, pretpostavimo, dobro poznaje. A tamo stoji:
- Svi zaposleni u RTCG dužni su poštovati slijedeća etička načela: načelo zakonitosti rada i poslovanja, načelo profesionalnosti, stručnosti i nepristrasnosti, načelo savjesnosti i poštenja, načelo jednakosti, pravičnosti i poštovanja ljudskih prava kao i integriteta dostojanstva ličnosti, načelo odgovornosti i načelo transparentnosti (član2).
- Zaposleni moraju iskazivati autentičnost, profesionalnost i odmjerenost u javnim nastupima, te moraju izbjegavati svako istupanje u javnosti koje je objektivno neprimjereno poslu koji obavljaju. Ovo se odnosi na javne nastupe koji obuhvataju pitanja od javnog interesa, uključujući i one kojе podrazumijevaju kritiku na račun političara, vlade, službenika, javnih funkcionera ili drugih lica, u kojem slučaju postoji obaveza zaposlenog da napravi pažljivu razliku izmedu činjenica i vrijednosnih sudova (član 15).
- Zaposleni ne smije u svojim javnim nastupima omalovažavati druge subjekte, bilo da su u pitanju fizicka i pravna lica. Zaposleni moraju poštovati kulturu i zakonitost javnog istupa, te ne smiju davati izjave koje štete ugledu RTCG. Ako zaposleni iznosi lični stav, on mora naglasiti da je u pitanju njegov lični stav, u skladu sa ovim etičkim kodeksom (član 16).
Uklapaju li vam se one skandalozne, sramotne, pravno opasne izreke u predočenu sliku. Neko bi tome mogao dodati i tezu da se etika u medijima ne ogleda samo u sadržaju programa, već u načinu na koji se upravlja institucijom, u poštovanju zakonskih procedura i sudskih odluka. Što nas uvodi u nove komplikacije.
Ako je Generalni direktor RTCG prekršio navedena načela, a čini se da jeste, o tome treba da se izjasni – Savjet RTCG. I tako, u krug, evo petu godinu. Zato se Raonić, za razliku od spomenika onome zločincu, ne skriva i ne bježi.
Sve vrijeme pokušavam razriješiti onu jednačinu o tri izbora za dva mandata. Pa nešto računam, a biće da je pogrešno: ako su prva dva izbora Borisa Raonića na mjesto Generalnog direktora RTCG pravosnažno poništena, može li to značiti da on za dva pomenuta mandata nije biran tri puta, nego samo jednom? Ono kao 1+1 gratis.
Ovaj tekst urađen je uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
Tekst je dio projekra Transnational Advocacy for Freedim of Information in Wester Balkan-ATLIB, koji je sufinansiran sredstvima italijanskog Ministarstva spoljnih poslova i međunarodne saradnje. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
