Piše: Maja Lalić Burzanović, novinarka
Zbog grafita sa natpisom “Ratko Mladić”, u februaru ove godine predsjednik Opštine Pljevlja Igor Golubović je podnio ostavku, ali autori poruka, koje podstiču govor mržnje, policiji su i dalje nepoznati. Grafiti su kasnije prekrečeni, međutim i na drugim mjestima u Pljevljima bilo je grafita sa imenom osuđenog ratnog zločinca.
Kako nam je saopštila policija autori tih grafita nijesu identifikovani, a tužilaštvo je procijenilo da u tom slučaju nema elemenata krivičnog djela.
Pravnici, civilni sektor, kao i Ombudsman poručuju da nije dovoljno samo prekrečiti jedan ili dva grafita, već pronaći i procesuirati počinice, pogotovo ako se radi o govoru mržnje.
Međutim, podaci Uprave policije za ovu i prošlu godinu pokazuju da autori nedozvoljenih grafita uglavnom izmiču nadležnim organima, iako mogu biti i prekršajno i krivično gonjeni.
Autori grafita mogu odgovarati na osnovu nekoliko članova Zakona o javnom redu i miru, a član 18 se direktno odnosi na ispisivanje grafita.
Prekršajno, u skladu sa Zakonom o javnom redu i miru, policija tokom 2021. godine i četiri mjeseca 2022. službenici na teritoriji Podgorice podnijeli tri zahtijeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv tri osobe. Registrovana su još dva prekšaja, ali od strane za sada nepoznatih lica.
“Policija preduzima aktivnosti na identifikaciji ovih lica”, saopštila je Uprava policije.
Autori grafita sa govorima mržnje mogu osim prekršajno da odgovaraju i krivično i to na osnovu nekoliko krivičnih djela. Jedno od njih je krivično djelo (član 370) izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Propisana je kazna zatvora zatvora od šest mjeseci do pet godina. Zvanični podaci pokazuju da raste broj prijava, ali i da do suda dođe mali broj njih.
Poseban je problem što se ne vodi evidencija na što se odnosi govor mržnje – da li, na recimo, grafite ili na društvene mreže ili nešto treće.
Tako je u 2021. godini prijavljeno 45 lica (u 2020. godini 68 lica, u 2019. godini osam lica, u 2018. godini tri lica). No, sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda, protiv tri lica donijete su oslobađajuće presude.
Pravna savjetnica u Akciji za ljudska prava (HRA) Marija Vesković, kaže da bi u konkretnom slučaju, ispisivanja grafita u Pljevljima sa imenom Ratka Mladića, počinilac, ako bude pronađen, mogao krivično da odgovara zbog izazivanja, nacionalne, rasne i vjerske mržnje.
Pored toga, kako pojašnjava, pisanje bilo kakvih grafita na fasadama zgrada, javnim površinama i komunalnim objektima po pravilu je zabranjeno i kažnjivo bez obzira na njihovu sadržinu, jer se time narušava izgled objekata. Izuzetak su murali, za koje je potrebna dozvola.
Ona ističe i da svi takvi grafiti moraju biti uklonjeni i obaveza uklanjanja zavisi od vlasništva objekta na kojem se grafiti nalaze.
“Ako je riječ o komunalnim objektima i javnim površinama, obavezu uklanjanja grafita imaju privredna društva, druga pravna lica, preduzetnici i fizička lica koji, u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima, održavaju objekte u urednom i estetski ispravnom stanju. Ako je riječ o objektima koji se nalaze u državnoj svojini, tada je obaveza njihovog uklanjanja na državnim institucijama kojima su te zgrade povjerene na korišćenje, dok su kod privatnih kuća, stanova i poslovnih objekata vlasnici dužni da uklone grafite o svom trošku”, navodi Vesković.
Ako se, kako dodaje ona, ta obaveza ne izvrši, svi oni mogu prekršajno da odgovaraju u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima, Zakonom o državnoj imovini i Zakonom o održavanju stambenih zgrada. Raspon novčane kazne može biti od 500 do čak 10.000 eura.
Vesković na kraju zaključuje da u Crnoj Gori, grafiti sa govorom mržnje nijesu izuzetak.
“Nije dovoljno samo prekrečiti jedan ili dva grafita, već pronaći i procesuirati počinice, pogotovo ako se radi o govoru mržnje. Samo ozbiljna i blagovremena reakcija državnih organa na ovakve slučajeve može spriječiti njihovo ponavljanje”, zaključuje Vesković.
Ombudsman: Skandalozni primjeri ispisivanja poruka govora mržnje
Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore kažu da grafiti sa govorom mržnje u Pljevljima, nažalost, nijesu izolovana pojava, već je, takvih incidenata bilo i u brojnim drugim opštinama, a češći su u periodu povišenih društvenih tenzija.
Ombudsman navodi da je javnost i ranije je bila obaviještena o, kako kaže,“zaista skandaloznim primjerima ispisivanja poruka govora mržnje na nacionalnoj i vjerskoj osnovi u sredinama koje su multietničke i multikonfesionalne”.
“Takvih primjera bilo je mnogo, a podsjećamo na neke od onih koji su u posljednjih nekoliko godina bili meta skrnavljenja i napada: Hadži Ismailova džamija u Nikšiću, prostorije islamske zajednice u Pljevljima, Osmanagića džamija u podgoričkoj Staroj varoši, crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Podgorici, kapije cetinjskog manastira, objekat CPC u Nikšiću, džamija u mjestu Sutivan, Bijelo Polje, kancelarije Odbora Islamske zajednice u Baru, crkva Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca u Nikoljcu u Bijelom Polju, vrata crkve Svetog Nikole u Kotoru, Tabija u Sutomoru, skrnavljenje spomenika Ljuba Čupića, uvredljivi natpisi u naselju Murtovina, kamenovanje prostorija partija DPS i SD u Pljevljima, Crnogorske u Budvi, Radničke partije Nikšić, Hrvatske građanske inicijative (HGI) u Tivtu, TV Pink u Podgorici i sl..”,poručuju iz Institucije Ombudsmana.
Kažu da nas svi ti slučajevi, ali i onaj iz Pljevalja gdje se izražava rasna, vjerska i nacionalna netrepeljivost, opominju da je potrebno više raditi na snaženju vrijednosti tolerancije i poštovanja vjerskih sloboda i osjećanja.
“Osim efikasnih istraga i procesuiranja vandala, u ovakvim situacijama važno je i pravovremeno otklanjanje grafita, jer se time otklanja i dilema o opredijeljenosti i posvećenosti zajednice da osudi i sankcioniše ovakve ispade. Međutim, svjesni smo da zapravo najmanji problem predstavlja uklanjanje grafita neprimjerene sadržine, a očigledno mnogo veći uklanjanje vjerski i nacionalistički motivisanih devijantnih pobuda i ponašanja pojedinaca i grupa”, poručuju iz kancelarije Ombudsmana.
Potrebno je poručuju nastaviti sa kampanjama podizanja svijesti i znanja javnosti o ovoj temi i istovremeno pooštriti kontrolne mehanizme i adekvatno primjenjivati zakonom predviđene sankcije.
Zapažanje je Zaštitnika i da se institucije radije opredjeljuju da govor mržnje kvalifikuju kao prekršaj, u okviru Zakona o javnom redu i miru.
“S tim u vezi, izražavamo sumnju da pojedini delikti, koji se tiču vulnerabilnih grupa, mogu biti na adekvatan način procesuirani samo kroz taj zakon. Naša javnost, pa čak ni stručna, još uvijek nije u dovoljnoj mjeri na adekvatan način shvatila pojam zločina iz mržnje. Zaštitnik smatra da se prenaglašeno daje prednost slobodi izražavanja, pa čak i onda kad ona izvjesno prelazi u govor mržnje”, poručuju iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore.
Grafiti samo kap u moru onog što se dešava na društvenim mrežama
I Zoran Vujičić iz Građanske alijanse poručuje da se sistemska i odlučna borba protiv govora mržnje ne vrši samo brisanjem i krečenjem grafita sa uvredljivim natpisima već podizanjem svijesti kod građana kroz edukaciju u obrazovnom sistemu, političkom kulturom i uvažavanjem nekog ko drugačije misli.
“Građanski koncept i različitost treba da budu bogatstvo Crne Gore, a ne osnov za širenje govora mržnje. Poražavajuća je činjenica da se ovakve stvari koriste u dnevno političke svrhe, a onda kada to više nije u fokusu interesovanja novi predsjednik Opštine ne mora više da se bavi ovom temom”, navodi Vujičić.
Kako ističe, govor mržnje je na žalost problem cijelog društva i grafiti, dodaje on, su samo kap u moru onog što se dešava na društvenim mrežama.
Sociolog Dario Hajrić kaže da grafiti sa govorom mržnje moraju biti prekrečeni, ali kako dodaje i počinioci moraju biti procesuirani.
“Problem nastaje kada se pojedinačni incidenti pretvore u raširenu pojavu, i kada odgovarajuća reakcija nadležnih institucija izostane: kada komunalne službe ne uklanjaju te žvrljotine, kada policija ne želi da traži ko ih ispisuje, ili zna, a neće da reaguje, kada sudovi tretiraju tu pojavu kao sitni vandalizam, a ne kao govor mržnje, i najgore – kada politička klasa minimizuje i relativizuje čitavu tu pojavu. Grafiti mržnje su, naime, najčešće samo manifestacija onoga što već postoji u političkom govoru nekog društva”, upozorava Hajrić.
U konkretnom slučaju Hajrić kaže da dio nacionalista tretira glorifikaciju Ratka Mladića kao neku vrstu ultimativne provokacije.
“Međutim, ona u javnom prostoru ima dodatne simboličke poruke. Prva je implicitna prijetnja: onaj ko tretira Mladića kao heroja izvjesno bi se radovao novim masovnim grobnicama ili i sam učestvovao u njihovom nastanku”, upozorava Hajrić.
Uz sve to kako dodaje Hajrić, potrebno je kloniti se banalizacije.
“Govor mržnje takvih grupa nije isto što i politički stav čitavih naroda. Mnogi mu se ne suprotstavljaju zbog mogućeg straha od odmazde ili iz čistog konformizma. Upravo zato je važno da prije svega reaguju institucije, i da ta reakcija bude neuvijena, brza i konkretna uvijek i svugdje – a kada izostane, valja insistirati na odgovornosti onih kojima šovinizam iz nekog razloga ne smeta”, zaključio je Hajrić.
Sve ono, što dakle, nadležni sada ne rade. A kada neki postupak i zavrijedi veću pažnju javnosti, uglavnom na kraju dobije političku konotaciju, kao u slučaju predsjednika Opštine Pljevlja Igora Golubovića.
Ovaj članak je urađen u okviru projekta “Dijagnoza i terapija slobode izražavanja, govora mržnje i etničkih tenzija“, koji Institut za medije Crne Gore organizuje u saradnji sa Centrom za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i UL info uz podršku Evropske unije kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) i kofinansiranje od strane Ministarstva javne uprave digitalnog društva i medija.
Sadržaj je isključivo odgovornost autorke i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
