Donošenje zakonodavstva protiv SLAPP tužbi u Crnoj Gori, kao i u drugim evropskim državama, hitno je potrebno s obzirom na velike izazove sa kojima se suočavamo u kontekstu slobode medija, istakla je u intervjuu za Autonomiju saradnica u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici Jovana Davidović. Davidović je ukazala i da do donošenja standardizovanih normi crnogorski sudovi nemaju kriterijume na osnovu kojih bi podnijetu tužbu mogli tretirati kao SLAPP.
Sa njom smo razgovarali o tome kako se u Crnoj Gori tretiraju ove tužbe, kako modifikovati današnje zakone tako da prepoznaju SLAPP i kako da se mediji zaštite od njih.
Pojam SLAPP odnosi se na tužbe koje se baziraju na kleveti, a koje su zapravo podnijete sa ciljem zastrašivanja, opterećivanja, kažnjavanja ili uznemiravanja tuženog zbog javnog govora protiv tužioca, čiji su predmet pitanja od opšteg interesa. Njih crnogorsko zakonodavstvo ne prepoznaje. Na koji se onda način one kod nas tretiraju?
SLAPP tužbe (Strategic Lawsuit Against Public Participation) su već nekoliko decenija prisutne u svijetu. Treba napomenuti da se pojam SLAPP tužbe, odnosno strateške tužbe usmjerene protiv učešća javnosti, javlja osamdesetih godina u SAD-u. U tom smislu Pring (1989) je u svom radu prvi kategorisao SLAPP tužbu kroz četiri preduslova. Prvi preduslov je da neki oblik javne participacije ima za cilj da utiče na postupanje organa javne vlasti. Drugi preduslov je da je podnesena tužba usmjerena protiv takve javne participacije. Treći preduslov je da je tužba usmjerena protiv pojedinca ili organizacije koji ni na koji način nijesu politički povezani sa organima javne vlasti i konačno, četvrti preduslov je da sadržaj takve javne participacije, tj. govora mora biti od izuzetnog društvenog ili javnog značaja.
Crnogorskim pravnim sistemom još uvijek nije regulisan anti-SLAPP mehanizam zaštite, novinara/ki, lica ili organizacija koji javno govore o pitanjima od javnog interesa niti postoje drugi pravni mehanizmi koji bi bili na raspolaganju tuženim licima, a kojima bi oni pred sudom dokazali da se protiv njih vode SLAPP postupci. Stoga se SLAPP tužbe, odnosno strateške tužbe usmjerene protiv učešća javnosti ili govora, pred crnogorskim sudovima jedino mogu prepoznati kao građanske tužbe (u parničnom ili prekršajnom postupku) uz koje tužilac/teljka podnosi zahtjev za naknadu nematerijalne štete i troškova postupka, zbog povrede časti, ugleda, dostojanstva, zaštite privatnosti i ličnih podataka i tako dalje.
Treba ukazati na to da su krivična djela klevete i uvrede u Crnoj Gori potpuno dekriminalizovana 2011. godine i za ta krivična djela učinjena putem medija novinari/ke urednici/e i mediji ne mogu biti kažnjeni. Ovim izmjenama Krivičnog zakonika, Crna Gora je ispunila jednu od važnih preporuka Evropske komisije. Nažalost, pojedine političke partije se u zadnje vrijeme zalažu za vraćanje krivičnog djela klevete i uvrede u Krivični zakonik Crne Gore.
Predstavnici medija pojedine tužbe doživljavaju kao SLAPP, posebno one za visokim odštetnim zahtjevima. Jesu li u pravu?
Ono što razlikuje SLAPP tužbu od uobičajene tužbe, po shvatanju stručnjaka/kinja medijskog prava, jeste motiv i efekat koji proizvodi SLAPP tužba: SLAPP tužbi prethodi upozorenje o tužbi koje ima za cilj zastrašivanje i slanje opšte poruke da će svako neslaganje i buduće protivljenje sa tužiocem/teljkom, povodom pitanja od javnog interesa biti kažnjeno, upotrebom sudskog postupka, kao sredstva za ostvarivanje ličnih političkih ili ekonomskih ciljeva.
SLAPP tužba može biti podnijeta protiv bilo kojeg fizičkog ili pravnog lica, ali su novinari/ke i mediji prve mete s obzirom na ulogu koju imaju u otvaranju pitanja od javnog interesa (Zdravković, 2022).
Karakteristika SLAPP tužbi protiv medija je i nesrazmjerno visoko postavljena visina tužbenog zahtjeva, koja je usmjerena na uvećanje troškova postupka, sve u cilju zastrašivanja i cenzure medija. Osim toga, ovakvi procesi se, radi cenzurisanja novinara/ki i odvraćanja od daljeg rada u javnom interesu, odražavaju i na cjelokupnu novinarsku struku i medije. Stoga, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu u svojim presudama uporno ukazuje da veliki iznosi naknade štete u slučajevima klevete imaju upravo efekat zastrašivanja (chilling effect), kao i da nije potrebno u svakom konkretnom slučaju dokazivati da li je takav efekat zaista i nastupio (Independent News and Media and Independent Newspapers Ireland Limited v Ireland, para. 114).
Kada se pomene SLAPP uglavnom se misli na medije. Koliko su ove tužbe važne za civilni sektor, građanske aktiviste i druge?
SLAPP tužbe nijesu usmjerene samo protiv medija i novinara/ki nego i protiv drugih aktera društva, najčešće građanskih aktivista/kinja i nevladinih organizacija. Takve tužbe, u suštini, imaju i širi cilj od kažnjavanja onih koji su se “zamjerili” kritičkim pisanjem ili nekim drugim oblikom javnog izražavanja ili angažovanja, a to je obeshrabrivanje od daljeg istraživanja pitanja koja su u javnom interesu. Osim na tužene, SLAPP tužbe imaju posredne efekte i na širu javnost kojoj pokazuju sa kakvim će se pritiscima suočiti oni koji se “previše” bave javnim interesom.
Koji je prema Vašem mišljenju razlog zašto crnogorsko zakonodavstvo i dalje ne prepoznaje SLAPP tužbe?
Osnovni razlog je činjenica da Crna Gora nema zakon niti bilo koji propis koji je posvećen problematici SLAPP-a, a nije mi poznato ni da li se bilo koji crnogorski sud upuštao u ocjenu da li se u nekom predmetu radilo o SLAPP tužbi.
Kako bi trebalo modifikovati današnje zakone tako da prepoznaju SLAPP tužbe?
Najprije treba istaći da ne postoji uporedna praksa koja bi u ovoj oblasti mogla pomoći donošenju adekvatnih rješenja u Crnoj Gori jer nijedna država Evropske unije do sada nije usvojila zakon protiv SLAPP tužbi.
Krajem 2020. godine Evropska komisija je u Akcionom planu za evropsku demokratiju objavila da će preuzeti inicijativu za zaštitu novinara/ki i civilnog društva od SLAPP tužbi i u tom cilju osnovana je grupa eksperata/kinja koja ima savjetodavnu ulogu u borbi protiv ovog fenomena (Evropska komisija 2020, 14). U julu 2022. godine izrađen je nacrt, ali dokument još uvijek nije okončan.
Važno je napomenuti da je u Savjetu Evrope predložen pristup u tri koraka. Prvi bi podrazumijevao prevenciju SLAPP tužbi kroz omogućavanje inicijalnog odbijanja takvih tužbenih zahjteva, uz povećanje svijesti sudija/tkinja i javnih tužilaca/teljki o ovoj pojavi; zatim kroz uvođenje mjera za kažnjavanje onih koji koriste ovaj mehanizam, primarno kroz obavezu naknade troškova postupka i, na kraju, ublažavanje posljedica SLAPP tužbi pružanjem podrške tuženima (Savjet Evrope 2020). Prema tom pristupu, zakonodavna intervencija mora biti formulisana tako da se nacionalnim sudovima omogući željeni ishod, odnosno brzo odbacivanje SLAPP predmeta, ali ne na štetu legitimnih prava potencijalnih tužilaca/teljki na pristup sudu.
Donošenje zakonodavstva protiv SLAPP tužbi, u drugim evropskim državama i u Crnoj Gori, hitno je pitanje s obzirom na velike izazove sa kojima se suočavamo u kontekstu slobode medija.
Istraživanje Sindikata medija Crne Gore pokazalo je da je u periodu od 2011. do 2022. godine pred crnogorskim sudovima identifikovano 210 tužbi protiv novinara i medija zbog povrede časti i ugleda. Da li je ovaj broj od 210 tužbi u periodu od 11 godina, mali ili veliki za područje kakvo je naša zemlja?
Brojka je apsolutno indikativna. Takođe je važno napomenuti da zbog nepostojanja jedinstvene metodologije nije moguće pouzdano odgovoriti na Vaše pitanje. Na primjer, Udruženje evropskih organizacija koje se zalažu za slobodu medija i slobodu govora – CASE (Coalition Against SLAPPs in Europe) na godišnjem nivou sprovodi istraživanje o broju tužbi pokrenutih protiv medija u Evropi. Utvrđeno je da se podaci za istraživanje prikupljaju od nevladinih organizacija, medija, aktivista/kinja, političara/ki i drugih. Podaci najčešće nijesu potpuni i dolaze iz jednog izvora. Spomenuću uporednu praksu u Hrvatskoj, gdje je konstatovano da su npr. zaključci CASE-ovog istraživanja za tu zemlju zasnovani samo na podacima koje im je dostavilo Hrvatsko novinarsko društvo, koji njesu potpuni, posebno jer nedostaju podaci od hrvatskog pravosuđa koje ne prepoznaje SLAPP tužbe kao specifične vrste tužbe protiv medija.
Koji je po Vašem mišljenju razlog zbog koga neko tuži medije i novinare i ko ih najčešće tuži?
Osnovni razlog zbog kojeg neko lice, fizičko ili pravno, tuži medije i novinare/ke je obeshrabrivanje tužene strane od daljeg istraživanja ili objavljivanja sadržaja od javnog interesa, odnosno od ukazivanja na nepravilnosti u radu tih lica. Tužioci/teljke koji u Crnoj Gori koriste ovaj mehanizam uglavnom su pojedinci, koji time štite svoje interese (najčešće političke i/ili ekonomske), svoju reputaciju ili bilo koje druge lične interese. Interesantno je da je Sindikat medija Crne Gore utvrdio da su od 210 tužbi protiv medija, oko 100 njih inicirali građani/ke zbog uvjerenja da su mediji povrijedili neko njihovo pravo.
Kako se mediji mogu zaštiti od ovakvih tužbi?
Zaštita protiv SLAPP tužbi ne može zavisiti samo od medija, već mora biti institucionalna i sistemska (u smislu donošenja nacionalne strategije i izmjena i dopuna medijskih zakona, uz učešće svih stručnih medijskih organizacija). Adekvatnom izmjenom zakonodavstva potrebno je omogućiti tuženima da u ranoj fazi postupka istaknu prigovor da je u pitanju SLAPP tužba podnijeta u cilju zastrašivanja. Nakon te faze, tužilac/teljka bi trebalo da uvjeri sud da tužbeni zahtjev ima činjenični i pravni osnov i legitimni pravni interes, odnosno teret dokazivanja bio bi na strani tužilaca/teljki.
Sa druge strane, kako izbjeći da se prilikom normiranja pravo na SLAPP tužbe kosi sa pravom na tužbu, odnosno sudsku zaštitu? Da pojasnim, možemo li doći u situaciju da se to pitanje zloupotrijebi podvodeći ga pod SLAPP?
Prije svega, neophodno je imati zakonom jasno propisane standardizovane kriterijume, koji određuju karakter te tužbe. Međutim, do donošenja standardizovanih normi crnogorski sudovi nemaju kriterijume na osnovu kojih bi podnijetu tužbu mogli tretirati kao SLAPP. Tu postoji dvostruka opasnost. Ukoliko se sud bez zakonski propisanih kriterijuma upusti u kvalifikovanje tužbe kao SLAPP, onda to predstavlja i zloupotrebu prava i procesnih ovlašćenja koje su sudovi dužni ne samo da spriječe već i da kazne. Sa druge strane, ako sud pogriješi u svojoj procjeni, pa tužbu koja nije SLAPP proglasi za takvu, rizikuje da povrijedi prava tužioca/teljke.
Ivan Ivanović (Autonomija, ustupljene fotografije)
“Stavovi izraženi u ovom tekstu su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stavove Evropskog fonda za Balkan”
Ovaj projekat je dobitnik nagrade EDI Community Choices Award, koju su podržali Ministarstvo spoljnih poslova SR Nemačke i EFB, saradnja čiji je domaćin Mreža evropskih fondacija.
