Iako ih crnogorski pravni sistem ne prepoznaje kao takve, obrise SLAPP tužbi (strateške tužbe protiv javnog angažmana) nije teško prepoznati. Tako je u modernoj crnogorskoj istoriji jasno da su pojedini akteri u javnom životu imali jedan cilj – ugušiti slobodu govora i zastrašiti medijske poslenike. Upravo je to osnovni razlog zbog kojeg neko lice tuži medije ili novinare, kako bi odustali od daljeg istraživanja, ili jednostavno, izvještavanja.
Prije duže od deceniju, 2011. godine, advokatica Ana Đukanović, sestra tadašnjeg predsjednika Vlade i bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića, tužila je tri crnogorska medija: dnevne novine Vijesti i Dan, kao i nedjeljnik Monitor. Tužbe ovim medijima uslijedile su zbog serije tekstova u kojima se advokatica dovodi u vezu sa navodnom korupcijom tokom privatizacije Telekoma. U tekstovima koji su bili sporni Đukanovićevoj, pisalo se o tome da su američki istražni organi utvrdili da su prilikom prodaje Telekoma, sa preko sedam miliona eura, podmićena najmanje dva crnogorska funkcionera i pomenuta advokatica, sestra tada najvišeg vladinog funkcionera. Zbog navodne pretrpljene duševne boli i povrede časti tražila je oštetu od po 100 hiljada eura, ukupno 300 hiljada.
Tada, kao i danas, novinarska profesija finansijski je bila nestabilna, a sudski postupci su i nakon dvanaest godina, još u toku, na različitim instancama, objašnjavaju sagovornici Autonomije.
Izvršna direktorica nedjeljenika “Monitor” Milena Perović, danas ističe kako u svojim tužbama Ana Đukanović nijednom nije sporila nijedan podatak koji je objavio taj list. Objašnjava kako je tekao slučaj i u kojoj fazi je danas:
“Oslobađajuća presuda u korist Monitora koju je donio Osnovni sud u Podgorici ukinuta je u Višem sudu u Bijelom Polju 2014. godine. Zbog čega je baš ta instance, a ne više sudske instance u Podgorici raspravljala o predmetu, nije objašnjeno. Monitoru je naloženo da plati sestri premijera 5000 eura na račun duševnih boli, za koje je ona u sudnici tvrdila da nije pretprjela. Taj novac joj je plaćen.”
Nakon toga Monitor je uložio ustavnu žalbu, ali taj proces još nije okončan dodaje Perović.
(ustupljena fotografija)
“Prema mojim posljednjim saznanjima Ustavni sud je ukinuo presudu Višeg suda kojom je djelimično usvojen tužbeni zahtjev. Ja sam zastupao Monitor pred Osnovnim sudom gdje je donešena presuda u korist Monitora. Nakon toga, Viši sud je usvojio žalbu i preinačio tu presudu Osnovnog suda”, potvrđuje i tadašnji pravni zastupnik ovog nedjeljnika Veselin Radulović.
Slično se odvijalo i sa dnevnim novinama Dan. Saglasni su naši sagovornici da bi ovakav odnos prema medijima danas mogao da se doživi kao SLAPP tužba.
Advokat Dana Nebojša Asanović kaže da je u dva navrata Osnovni sud presuđivao u korist Dana, ali su više sudske instance preinačavale tu presudu.
“Nakon uložene žalbe Ustavnom sudu, ta sudska instanca poništava presudu Višeg suda. Nakon druge žalbe, sve je pred Ustavnim sudom”, ističe Asanović.
Sudbina je uslijedila kao i Monitoru, kazna od 5000 eura. Još se međutim čeka na reakciju Ustavnog suda, koju kako objašnjava Asanović, očekuju vrlo brzo.
No kako je blokada ove institucije, zbog nepostojanja kvoruma, uticala na brojne postupke, tako se čini da je i sa ovim. Odgovor iz ove sudske instance na to kada bi moglo da se očekuje da se aktuelizuje predmet Ane Đukanović protiv medija, nijesmo dobili.
“Sud ne može da prihvati tvrdnju Vrhovnog suda da je podnosilac žalbe objavljivanjem članaka imao namjeru da diskredituje ličnost tužilje i da su imali razloga da vjeruju da su informacije tačne. Sve su to razlozi zbog kojih je Ustavni sud utvrdio da se ne može miješati u slobodu izražavanja. Osnovni sud je odbio tužbu advokatice Đukanović, ali je Viši sud preinačio i presudio u njenu korist i dosudio joj 5.000 eura. I Vrhovni sud je potvrdio tu presudu“, navedeno je tada u obrazloženju odluke Ustavnog suda.
Zakonodavni okvir u Crnoj Gori
Godine 2011. kleveta je dekriminalizovana u Crnoj Gori, a građanske parnice zbog povrede prava ličnosti koristile su se kako bi se vršio pritisak na novinare i medije, što upravo predstavlja SLAPP.
To što u zemlji ne postoje jasno propisani kriterijumi koji određuju karakter SLAPP tužbe, dodatno usložnjava i to što nema uporednih praksi, odnosno nijedna zemlja članica Evropske unije do sada nije usvojila zakon protiv SLAPP tužbi, objašnjava saradnica u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici Jovana Davidović.
“Budući da je jedna od karakteristika SLAPP tužbi i nesrazmjerna visina tužbenog zahtjeva u cilju zastrašivanja i cenzure medija, ovo područje treba što prije regulisati, prateći buduće preporuke Evropske komisije i Savjeta Evrope. Do donošenja standardizovanih normi, crnogorski sudovi nemaju kriterijume na osnovu kojih bi podnijetu tužbu mogli tretirati kao SLAPP”, kaže Davidović za Autonomiju.
(ustupljena fotografija)
Upravo SLAPP tužbe, ili one slične njima u crnogorskom zakonodavstvu, imaju za cilj da zaustave dalje istraživanje od javnog interesa, dodaje Davidović.
“Tužioci i tužiteljke, koji u Crnoj Gori koriste ovaj mehanizam uglavnom su pojedinci koji time štite svoje interese (najčešće političke, i/ili ekonomske ), svoju reputaciju ili bilo koje druge lične interese. Trenutno se tužbe usmjerene protiv učešća javnosti ili govora pred crnogorskim sudovima jedino mogu prepoznati kao građanske tužbe (u parničnom ili prekršajnom postupku) uz koje tužilac ili tužiteljka podnosi zahtjev za naknadu nematerijalne štete i troškova postupa, zbog povrede časti, ugleda, dostojanstva, zaštite privatnosti i ličnih podataka itd.”, zaključuje Davidović.
No sa aspekta slobode medija, zakonodavni okvir Crne Gore je, prema riječima advokata Matije Vućićevića, perspektivan. Prije svega jer je usklađivan sa pravnim tekovinama Evropske unije.
“Sloboda medija je uslovljena obavezom koja nalaže da mediji moraju da djeluju u dobroj vjeri i da pružaju tačne i pouzdane informacije u skladu sa novinarskom etikom. To sa druge strane ne znači da mediji moraju utvrđivati istinu na nivou stvarne ili sudske istine, jer bi to predstavljalo previše nametnut teret, koji bi doveo u pitanje ostvarivanje slobode medija, već mediji moraju postupati sa posebnom pažnjom primjerenom okolnostima konkretnog slučaja”, napominje Vućićević.
Kada je riječ o pravnoj praksi, Vukićević objašnjava da će odluka suda uvijek zavisiti od stanja koje se odnosi na pojedinačni sudski spor. Kriterijumi za to, barem kada se govori o praksi Evropskog suda za ljudska prava su, kako dodaje, pitanja od javnog interesa, da li je riječ o javnoj ličnosti, ali i način na koji su informacije pribavljene, obrađene i da li su istinite.
“Kada je riječ o praksi domaćih sudova, može se reći da su na osnovama stavova zauzetih u slučajevima iznijetim pred Evropskim sudom za ljudska prava, iznijansirali određene stavove i iste zauzeli u više pojedinačnih odluka, da bi u konačnom Ustavni sud Crne Gore, kao sui generis sud, takve odluke ukidao, što sveukupno stvara još uvijek zamućenu sliku o uniformnoj ocjeni ishoda tzv. „slapp“ sudskih sporova, kaže advokat Vućićević.
Anti SLAPP pokret u Evropi
SLAPP tužbe kao oblik zastrašivanja profesionalaca od odbrane javnog interesa u žiži su interesovanja međunarodne javnosti posljednih godina.
Sve veći broj napada i prijetnji novinarima, braniocima ljudskih prava, i drugih aktivista dosljedno je dokumentovano i prijavljeno u godišnjem izvještaju Komisije o vladavini prava.
Na primjer, izvještaj “Media Pluralism Monitor” za prethodnu godinu, koji je pokrio 27 država članica EU, i pet zemalja kandidata (Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija i Turska) pokazuje pogoršanje situacije u pogledu zaštite novinara.
Prema podacima, u 2021. broj fizičkih napada na novinare porastao je za čak 61%, dok su incidenti uznemiravanja i zastrašivanja porasli za 57% u analiziranim zemljama.
Trenutno ne postoji Zakon protiv SLAPP tužbi na nivou Evropske unije, a prijedlog Komisije za anti SLAPP direktivu bi popunio ovaj pravni vakum.
Evropske države su imale posebne mjere zaštite protiv SLAPP-a, a samo tri od njih (Irska, Litvanija i Malta) su razmatrale uvođenje specifičnih mjera za rješavanje SLAPP-a, kako bi se radilo na jačanju slobode govore, odnosno zaštitili medijski radnici.
Sloboda medija – mrtvo slovo na papiru?
U period od 2011. do 2022. godine pred crnogorskim sudovima identifikovano je 210 tužbi protiv novinara i medija zbog povrede časti i ugleda, pokazuje istraživanje Sindikata medija Crne Gore.
Među podnosiocima tužbi je njih 35 koji su na neki način na izvoru političke, ekonomske ili društvene moći.
Problem za slobodu medija u Crnoj Gori nije u zakonodavnom okviru, koliko u pravosuđu koje je decenijama politički kontrolisano, a koje ni danas nije reformisano, zaključuju naši sagovornici.
Đorđe Đukić (Autonomija, naslovna fotografija: Autonomija)
“Stavovi izraženi u ovom tekstu su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stavove Evropskog fonda za Balkan”
Ovaj projekat je dobitnik nagrade EDI Community Choices Award, koju su podržali Ministarstvo spoljnih poslova SR Nemačke i EFB, saradnja čiji je domaćin Mreža evropskih fondacija.
