Piše: Ivan Ivanović
Veća grupa navijača Sutjeske iz Nikšića krajem maja uzvikivala je “Nož, žica, Podgorica” ulicama glavnog grada. Najveći funkcioneri, među kojima predsjednik i premijer su odćutali, predsjednik opštine Nikšić Marko Kovečević je relativizovao cijeli slučaj, mediji uglavnom propustili da ukažu koliko su ovo opasne poruke, a brojni građani komentarima na portalima pokušali da ih opravdaju.
Tužilaštvo slučaj još ispituje u zemlji u kojoj svakodnevno svjedočimo sve češćem govoru mržnje u javnom diskursu.
Slogan je asocijacija na “Nož, žica, Srebrenica”, kojim se veliča genocid u kojem je 1995. u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini, ubijeno više od osam hiljada Bošnjaka.
Iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici IMCG-u su saopštili da su samoinicijativno nakon događaja formirali predmet, te da su dali nalog Upravi policije (UP) za prikupljanje potrebnih obavještenja, u cilju rasvjetljavanja predmetnog događaja i identifikacije osoba koji su skandirali.
“Od strane UP do sada je identifikovano više od 40 navijača koji su prisustvovali predmetnom događaju i od većine su uzete izjave, sačinjene su službene zabilješke o konkretnim dešavanjima, izuzeti su video snimci sa dostupnih nadzornih kamera, a po nalogu tužioca prikupljaju se i drugi dokazi radi utvrđivanja svih okolnosti vezanih za konkretan događaj. Nakon što tužilaštvu budu dostavljeni svi traženi podaci i dokazi, tužilaštvo će izvršiti svestranu analizu istih i donijeti odluku u predmetu”, navela je rukovoditeljka ovog tužilaštva Lepa Medenica.
Socijalna radnica u nevladinoj organizaciji Akcija za ljudska prava, Martina Markolović je pozdravila formiranje predmeta i identifikovanje nekoliko navijača (ne svih), ali naglašava da to nije dovoljno.
“Svi odgovorni moraju biti procesuirani i kažnjeni da bi se spriječilo dalje podsticanje mržnje i novo nasilje. Ostaje da vidimo kako će se ovaj predmet okončati. Takođe, još uvijek je svima nejasno zašto grupa policajaca, koja je bila u pratnji navijača, nije odmah reagovala na ove povike? I to treba detaljno ispitati i očekujemo da to uradi bar Savjet za građansku kontrolu rada policije”, navela je Markolović za IMCG.
Markolović navodi da pomenuto ponašanje navijača prije svega govori o izostanku elementarne empatije prema žrtvama stravičnih zločina, ali i o nedostatku građanskog vaspitanja za život u demokratskom, multietničkom i multireligijskom društvu kakvo je crnogorsko.
“Ovakvom ponašanju je sigurno doprinijela nedovoljna informisanost mladih o zločinu u Srebrenici, ali i propaganda pojedinih političkih partija koje negiraju da je u Srebrenici počinjen genocid, iako je to potvrđeno odlukama dva međunarodna suda, i time sveukupno omalovažavaju činjenicu da je u Srebrenici sistematski likvidirano osam hiljada nenaoružanih ljudi i dječaka”, kazala je ona.
Na pitanje da ocijeni reakciju državnih organa, funkcionera određenih partija i drugih, Markolović je kazala da joj je žao što od navijača nismo čuli izvinjenje već samo demantovanje da njihovo skandiranje ima veze sa “genocidima i prozivanjem manjinskih naroda”.
“Takvim demantom nikoga nisu ubijedili”, smatra ona.
Navijači Sutjesku su u saopštenju naveli, između ostalog, da njihovo skandiranje uoči utakmice u Podgorici nema veze sa genocidima i prozivanjem manjinskih naroda i ocijenili da političke partije preko njih pokušavaju da skupe jeftine političke poene pred parlamentarne izbore.
Sa druge strane, Markolović objašnjava, da je ovaj nacionalistički govor mržnje morao biti javno osuđen sa svih nivoa vlasti, i lokalne i državne, što nije bio slučaj.
“Imali smo samo sporadične javne osude pojedinih funkcionera, dok je izostala osuda novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića, premijera Dritana Abazovića, ministra unutrašnih poslova Filipa Adžića…”, podsjeća ona.
Prema analizi koju je radio IMCG, portali “Vijesti online”, “CDM” i “RTCG” su uglavnom objavljivali reakcije na slučaj spornog skandiranja, ali su propustili da daju sveobuhvatnu analizu i ukažu na opasnost od ovakvih pokliča kao i da ukažu da u izjavama predsjednika opštine Nikšić Marka Kovačevića, osim osude, ima i relativizacije slučaja. U analiziranom periodu na portalu “RTCG” nije bilo moguće pronaći osnovnu informaciju o događaju, a portal “IN4S” uopšte nije izvijestio o ovom slučaju.
U toj analizi IMCG je analizirao portale “Vijesti online”, “CDM” i “RTCG” i “IN4S”.
Kovačević je kazao da neprimjereno skandiranje jednog broja navijača Sutjeske pred utakmicu finala Kupa Crne Gore zaslužuje najoštriju osudu, te da pokušaj da se ta priča izmakne iz navijačke i da postane politička i da se pripiše lično njemu zaista pokazuje da određene strukture nemaju stida u svom djelovanju.
Na pitanje koja je uloga medija u suzbijanju govora mržnje, novinarka Damira Kalač navodi da se zanosimo idejom da su svi zaposleni u medijima, novinari, urednici – oni koji kreiraju sadržaj, osobe koje razumiju ljudska prava na način kako to tretiraju međunarodne konvencije i nacionalni propisi, “onako kako, i bez konvencija i zakona, jednostavno nalaže zdrav razum, i zamišljamo i da su svi jednako senzibilisani da prepoznaju i govor mržnje kao takav”.
“Nećemo imati problem da kršenje prava drugih prepoznaju oni koji nose to u sebi, koji su nekako, nekad kroz život i obrazovanje, naučili i znaju da postoje ljudi koji nisu sve što i vi sami, ali poštuju njihove izbore i određenje. Ali, ako u redakcijama imamo osobe koje ne umiju da prepoznaju kršenje prava drugih, onda je pred nama dosta posla. Te ljude valja naučiti i senzibilisati, a to je u odraslom dobu teža rabota”, upozorava ona.
Stoga, Kalač vjeruje da bi još u ranom školskom, pa i vrtićkom uzrastu, djecu trebalo da učiti toleranciji, da su svi ljudi jednaki, te da koja god da lična i druga svojstva imaju u odnosu na nas, to je prilika da ih upoznamo, a ne da se udaljimo od njih.
“Ne govorim ovo prvi put, ali mi se čini kao način da naučimo kako da se odnosimo prema drugome – da se prisjetimo bilo koje situacije u životu koja je nas povrijedila. Ako je mene neko htio da ponizi jer sam žena, ili jer se zovem Damira, ili jer pretpostavlja moju seksualnu orijentaciju… samo da pogledam u sebe i sjetim se kako sam se osjetila tada i da se zapitam da li želim da se drugi osjeća tako zbog mene. Ja ne”, naglašava ona.
Kako navodi, za one koji su tvrdi u stavu i nikakva lekcija i rad sa njima ne pomaže, onda je jedini način stroga regulativa, koja će sankcionisati govor mržnje i kršenje prava drugih.
“I to važi i za redakcije, ali ponavljam – moramo biti sigurni da će i u redakcijama, na nivou odlučivanja, ako ne kod novinara, biti ljudi koji razumiju koncept ljudskih prava i prepoznaju i kod zaposlenih kad ta prava krše. Da tada razgovaraju sa njima, upute ih na konvencije, etički kodeks novinara ili neke procedure na nivou konkretne redakcije”, kazala je Kalač.
Analiza IMCG je pokazala i da je u komentarima čitalaca na portalima “Vijesti Online” i “CDM” zabilježen veliki broj onih u kojima se slučaj relativizuje,u kojima se skandiranje opravdava, mizogene poruke. U komentarima na Fejsbuku stranicama Vijesti i CDM zabilježene su teške uvrede, psovke i pozivi na nasilje.
Kalač, smatra, da mediji osim u dijelu prepoznavanja govora mržnje u javnom prostoru, danas dodatno moraju da reaguju i kad su komentari na portalima i društvenim mrežama u pitanju.
“Jer komentari su neodvojiv dio sadržaja koji kreiraju, a u komentarima često ‘gori’ od neprimjerenog govora. I to se posebno ogleda u komentarima na nalozima medija na društvenim mrežama, gdje redakcije često propuštaju da administriraju ostavljene komentare. Uz svu volju da razumijem komercijalnu potrebu redakcija da što je više komentara, više je posjeta, više i novca, ne razumijem da u tom smislu tu ne vlada zdrav razum i želja da javni prostor činimo prihvatljivim i ugodnim za svakog pojedinca”, zaključuje ona.
Ovaj tekst je urađen uz podršku Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.
