Pišu: D. Bogdanović i T. Đurnić
“Društvene mreže i internet glavno su izvorište i prostor u kom se vode rasprave koje podstiču i šire mržnju i netoleranciju po bilo kom osnovu, uključujući i vjersku”, kažu iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda komentarišući slučajeve netrepeljivosti prema pripadnicama islamske vjeroispovjesti koji su se u svega nekoliko dana dogodili na crnogorskom pirmorju.
Prvo je na društvenoj mreži Fejsbuk objavljen snimak na kom Dragan Đurović, zakupac kupališta na Utjehi u Baru, zabranjuje djevojci obučenoj u burkiniju da se kupa na tom mjestu. Nakon što jedna od žena na snimku kaže da će otići sa plaže ali pita za razlog, Đurović kaže da je razlog taj “što mrzi muslimane”. Slučaj je izazvao oštre reakcije dijela javnosti. Tvrde da je ovo samo još jedan od dokaza porasta etničke netolerancije. Nakon toga, oglasio se i sam Đurović koji je kazao da je snimak montiran te da je svaki gost dobrodošao i u hidžabu na njegovom dijelu plaže, ali ne i na bazenima gdje je, kako kaže, istaknut pano da nije dozvoljeno kupanje u odjeći zbog higijenskih razloga i otpora gostiju. Najavio je i krivičnu prijavu.
Slučaj je u nadležnosti Višeg tužilaštva u Podgorici iz kojeg nam je saopšteno da su formirali predmet i da se on nalazi u fazi izviđaja.
Svega par dana kasnije, turisti iz Kuvajta poliveni su alkoholom sa balkona jednog hotela u Budvi dok su stajali na trotoaru. Prema pisanju medija, supruga je bila u tradicionalnoj nošnji i nosila hidžab, a poliveni su od strane osamnaestogodišnjeg Nikole Romanovića austrijskog državljanina, srpskog porijekla.
Povodom ovog incidenta pred Sudom za prekršaje u Budvi pokrenut je i vođen prekršajni postupak, te je Romanović proglašen krivim za prekršaj iz Zakona o javnom redu i miru i kažnjen novčanom kaznom od 250,00 eura. Oni takođe ističu da se u opisu samog prekršaja ne navodi da je u pitanju alkohol kao piće kojim su turisti poliveni, niti da je turistkinja nosila hidžab. I o ovom slučaju ODT Kotor obavijestio je Više tužilaštvo koje je ocijenilo da nije bilo elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti, već da se radilo o prekršaju.
Pravna savjetnica u Akciji za ljudska prava (HRA), Milica Bulatović kaže da se u prvom slučaju radi o primjeru posredne diskriminacije, odnosno da je “naizgled neutralna zabrana kupanja u odijelu vjerovatno prikrivena diskriminacija, jer se jedino muslimanke kupaju u burkiniju”, navodeći da je takva vrsta diskriminacije krivično djelo “Povreda ravnopravnosti građana u uživanju njihovih ljudskih prava”, u ovom slučaju uskraćivanju slobode kretanja.
Povodom ovog slučaja pokušali su da reaguju i iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, ali od stranke kojoj je načinjena šteta nisu dobili odgovor.
“U vezi slučaja u Baru i pored pokušaja nijesmo uspjeli da dođemo do stranke kako bismo dobili njenu saglasnost za postupanje, koja nam je neophodna u skladu sa Zakonom o Zaštitniku. Ovim povodom obraćali smo se i Prijavno-odjavnoj služni MUP-a, tako da preliminarna faza postupka nije mogla biti nastavljena”, kazali su.
Povodom slučaja koji se dogodio u Budvi, iz Institucije Zaštitnika navode da intervencija Ombudsmana nije bila nužna zbog postupanja nadležnih organa, budući da je odgovorno lice pravosnažno kažnjeno u sudskom postupku.
Sa druge strane, Bulatovićka iz HRA navodi da je u tom slučaju utvrđena odgovornost izvršioca za prekršaj “drsko i bezobzirno ponašanje na javnom mjestu”, ali da nema podataka o tome da je uopšte istraživana diskriminatorna namjera, s obzirom na to da je, kako kaže “alkoholom polio osobu koja je očigledne islamske vjeroispovjesti”.
Bulatovićka navodi da je diskriminacija mnogo opasnija pojava od običnog bezobzirnog ponašanja, koja je zbog toga zabranjena i Krivičnim zakonikom.
“Državno tužilaštvo ima službenu dužnost da diskriminatorne pojave suzbija tako što će ih prije svega adekvatno istražiti, a onda i procesuirati tako da svima bude jasno da su takva ponašanja u Crnoj Gori zabranjena, uostalom kao i u svim drugim demokratskim državama”, dodaje ona.
Iz Institucije Zaštitnika primjećuju da, kada su u pitanju diskriminacija i netrpeljivost po osnovu vjerske i nacionalne pripadnosti, se takve pojave registruju češće onda kada su aktuelni određeni društveno-politički procesi koji dijele društvo i izazivaju tenzije.
“Situacije, poput skrnavljenja vjerskih objekata, ispisivanja pogrdnih grafita sa vjerskom konotacijom, govor mržnje u javnom diskursu i slično, ukazuju na potrebu daljeg jačanja multikulturalizma, međunacionalnog i međuvjerskog sklada i tolerancije, što je od izuzetne važnosti za dalji razvoj demokratskog društva”, navode oni.
Iz Institucije Zaštitnika posebno upozoravaju na društvene mreže i internet kao glavno izvorište i prostor u kom se vode rasprave koje podstiču i šire mržnju i netoleranciju po bilo kom osnovu, uključujući i vjersku, te ukazuju da je neophodno pojačati kontrolnu, uključujući samoregulatornu, funkciju u praćenju sajber prostora i društvenih mreža.
“S tim u vezi, ukazivali smo i da je potrebno ojačati mehanizme otkrivanja i procesuiranja govora mržnje na društvenim mrežama i jasno definisati nadležnosti i ovlašćenja pojedinih institucija i državnih organa na suzbijanju ove pojave; ojačati mehanizme prijava neprimjerenih komentara i njihovih uklanjanja na portalima registrovanih medija u Crnoj Gori”, ističu iz ove institucije.
Crnogrski pravosudni organi ne vode objedinjenu statistiku o slučajevima koji sadrže elemenat mržnje ili diskriminacije, niti posebno po vjerskom osnovi.
Ovaj tekst je urađen uz podršku Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti
