Kako mediji mogu doprinijeti boljem položaju starijih osoba
Piše: Teodora Đurnić
Percepcija koju kao društvo imamo o starijim osobama i način na koji se prema njima odnosimo reflektuje se i na medijsko izvještavanje o ovoj populaciji, koja u slučaju Crne Gore čini sve veći udio u stanovništvu. Umjesto dostojanstva, potencijala koje ljudi starije dobi posjeduju te pisanja o servisima podrške koji su im neophodni za kvalitetniji život, u rijetkim izvještajima medija o starijim osobama često se ‘učitava’ sažaljenje i percepcija da su oni društveni problem i ‘tuđa briga.’
Kako mediji mogu doprinijeti postizanju boljeg i pravednijeg društva za starije generacije, gdje će njihova iskustva, potrebe i prava biti poštovana i adekvatno predstavljena javnosti?
Direktorica Doma starih u Podgorici, Jelena Šofranac, navodi da su mediji tokom prošle godine objavili oko 60 tekstova koji su doprinijeli “većem interesovanju starijih za smještaj” u tu ustanovu, ali ukazuje da je nedovoljno opštih sadržaja posvećenih starijoj populaciji.
“Širok je spektar tema o kojima bi stariji voljeli da čuju u medijima, poput položaja starijih na selu, dostupnosti različitih usluga podrške za starije u opštinama širom Crne Gore, životnih priča starijih, njihovih talenata, mentalnog zdravlja…”, smatra Šofranac.
Primjećuje da se dešava da mediji “u želji da realno prikažu nečiju životnu priču, socio-ekonomsku situaciju ili zdravstveno stanje kreiraju sliku sažaljenja ili prikažu starije kao da nemaju dovoljno resursa da se sami nose sa izazovima na koje nailaze, iako u praksi oni pokazuju zadivljujuću snagu”.
Da je slika starijih u medijima više priča o sažaljenju nego o dostojanstvu, da se ilustruju kao “besposleni, bespomoćni ljudi”, smatra i direktorica organizacije “Naše doba” Vesna Lakuš, koja se bavi podrškom osobama te dobi.
“Primjećujemo li koliko je onih starijih koji su aktivni i oslonac u porodici – to su oni koje vidimo kako voze, vode unuke ili nose kese sa namirnicama?”, pita se Lakuš.
Iz ove organizacije ukazuju i na praksu sporadičnog izvještavanja o starijima i ocjenjuju da bi bilo “korisnije kontinuirano pratiti određenu temu od pojave problema do njegovog razrješenja.”
Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Mijušković kaže da mediji prate život starijih osoba, ali da “do medija ne stižu mnoge životne priče i problemi sa kojima se oni suočavaju, bilo materijalne, socijalne ili zdravstvene prirode.”
Ona ukazuje da se građani često obraćaju Zaštitniku za pomoć u vezi sa ostvarivanjem prava na njegu i pomoć drugog lica, ličnu invalidninu, prava na smještaj u dom starih, nedostatkom adekvatnih primanja za sebe i svoju porodicu, ali da te teme nijesu zastupljene u medijima.
Ograničen broj tema, stereotipizacija, povlađivanje mentalitetu i povremeno izvještavanje karakterišu ovdašnji pristup medija starijoj populaciji.
“Teme koje se odnose na stare uglavnom su vezane za penzije i povremeno za probleme u zdravstvenoj zaštiti i nedostatak servisa za pomoć i njegu ovih lica. Veoma su malo zastupljene ostale teme, potrebe i problemi sa kojima se susreće ova populacija”, ocjenjuje novinar nedjeljnika “Monitor” Predrag Nikolić.
On primjećuje i da u medijima nedostaju priče o starijim ljudima, ali ne zbog njihove dobi, već da bi predstavile javnosti njihovo profesionalno ili životno iskustvo, sjećanje, ideje i težnje.
Kako mediji mogu da doprinesu boljem položaju starijih osoba?
“Odluka da se ode u dom starih nije laka, ni za starije osobe, ni za njihovu porodicu, i dominantno se percipira kao ‘kazna i izdaja’ ostalih članova porodice. Kreiranje takve slike koja ‘povlađuje ovdašnjem mentalitetu treba izbjegavati’, ukazuje novinar Nikolić.
On primjećuje da mediji najčešće ističu problematičan način života starih lica u domovima, a zanemaruju dobre strane takvog izbora.
“Ne treba ni idealizovati život u domu, već ga predstaviti realnim, onakvim kakav jeste. Između te dvije krajnosti, javnost ne zna kakav je zapravo život u domovima za stare – koje su prednosti, a koji problemi korisnika doma,” kaže Nikolić.
Kodeks novinara/ki Crne Gore poziva na poštovanje privatnosti i integriteta osoba o kojima se izvještava, dok domovi starih imaju svoja pravila kada je riječ o fotografijama zabilježenim u tim ustanovama. Korisnici_ce nakon prijema u dom dobijaju formu saglasnosti za fotografije, video zapise i učešće u izjavama za medije, i na osnovu sopstvene volje odlučuju da li žele da budu zastupljeni u promociji aktivnosti doma.
“Najčešće se fotografišu i snimaju korisnici sa odjeljenja gerijatrije koji su psiho-fizički očuvani i samostalni u donošenju odluke da li žele ili ne žele u nečemu da učestvuju. Svaka posjeta medija se unaprijed najavljuje, a korisnici se obavještavaju da će se snimanje obavljati u određenoj prostoriji, te da nisu obavezni da prisustvuju ukoliko ne žele da budu na snimku,” navodi Šofranac.
U cilju profesionalnog i etičnog izvještavanja o starijim osobama, pojedine zemlje su ustanovile posebne institucije i razvile etičke smjernice za medijsko izvještavanje o toj populaciji. Tako, na primjer, Komesar za starije osobe u Velsu, organizacija koja štiti i promoviše prava osoba starijih od 60 godina, prije dvije godine objavila je smjernice za medijsko izvještavanje o starenju i starijim osobama uopšte. One pozivaju medije da koriste termine poput “starija odrasla osoba” ili “starija osoba”, umjesto generalizirajućih izraza poput “oni” i “njih”. Smjernice ukazuju da starenje ne mora nužno značiti slabost ili zavisnost od drugih, budući da mnoge starije osobe vode aktivan i zdrav život, doprinoseći radnim mjestima, zajednicama i društvu. Takođe, ističu važnost korištenja raznolike i pozitivne slike starijih osoba u medijskim pričama, umjesto čestih karikaturalnih prikaza.
Imajući u vidu da je obrazovanje jedna od osnovnih uloga medija, direktorica NVO “Naše doba” ocjenjuje da bi bilo od značaja da se mediji usmjere na edukaciju i uključivanje starijih u procese poput digitalizacije, te da im pomognu da ne ostanu isključeni u tom smislu.
“Mediji mogu uveliko doprinijeti uključivanju starijih u digitalno društvo tako što će predstaviti mogućnosti nove tehnologije informatički nespretnim i neodlučnim starijim ljudima,” kaže Lakuš i dodaje da je “digitalizacija društva idealna prilika za medije da ispune svoju edukacijsku ulogu.”
Lakuš takođe vidi potencijal da se kroz medije stariji angažuju u volonterskim akcijama.
“Među penzionerima ima onih koji imaju vremena i mogućnosti da svoje snage ulože za dobrobit zajednice. Mediji mogu inicirati odgovarajuće akcije (radne, humanitarne…) i pozvati penzionere volontere da pomognu ljudima ili organizacijama da riješe neki problem,” dodaje ona.
I Šofranac ističe da bi bilo dobro da postoje specijalizovane, redovne emisije o starijima koje bi izvještavale o toj populaciji, njihovim problemima, ali i ljepšoj strani života koja je van medijske pažnje, a koja ih prikazuje kao aktivne starije ljude koji uživaju, pjevaju, igraju, imaju volju da kreiraju, da prenose znanje na mlađe generacije.
Ona naglašava da u Domu postoje ljudi sa izuzetno bogatim životnim iskustvom, a koji bi kroz odgovore na pitanja o vrijednostima i uvjerenjima mogli poslati snažne poruke mlađim generacijama.
Prema podacima Instituta za javno zdravlje (IJZ), u Crnoj Gori je prisutan trend starenja stanovništva, te u državi ima 13,5 odsto osoba starijih od 65 godina. Podaci iz Fonda PIO za jun 2024. godine pokazuju da je u Crnoj Gori ukupno 69.884 starosnih penzionera.
“Generalno, s obzirom na to da Crna Gora spada u zemlje koje ubrzano stare, bilo bi lijepo i korisno da postoje redovne emisije koje bi izvještavale o svim gore navedenim temama, a koje se tiču starijih,” zaključuje Šofranac.
Tekst je dio je programa „Osnaživanje javnih servisa podrške za starije osobe“ koji realizuje NVO Međunarodna asocijacija za ljudske vrijednosti (IAHV), podržanog u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2 – ReLOaD2, koji finansira Evropska unija, a sprovodi UNDP u partnerstvu s 14 lokalnih samouprava, među kojima su Glavni grad Podgorica, Prijestonica Cetinje, Opština Zeta i Opština Danilovgrad, čineći klaster Središnji region. Mišljenja iznesena u tekstu ne odražavaju stavove donatora.
