Piše: Snežana Radusinović
„Nemam televizor u mom studentskom stanu. Nije mi potreban.“
„Na televiziji gledam samo sportske prenose.“
„Televizor uključim jednom u četiri godine. U vrijeme izbora.“
„Na televiziji neki ljudi koji odavno nisu mladi govore o mladima.“
Nerma iz BiH, Kristina iz Crne Gore, Lazar iz Srbije i Dajana iz Hrvatske, učesnici podkasta koji smo za Hexatorm jutjub kanal snimali još prije 3 godine, nisu me štedjeli na online sastancima na kojima smo okvirno razgovarali o tome kako se mladi informišu. Televizije odavno nema na njihovom medijskom horizontu, pa smo podkast na kraju šaljivo nazvali „Ko još danas gleda TV? Ja ne!“.
Sudbinu televizije dijeli većina tradicionalnih medija koji su uglavnom napuštena teritorija u životima mladih, a uveliko stasavaju nove generacije koje nikada nisu ni kročile na nju.
Oni su social natives, generacije koje su rasle zajedno sa društvenim mrežama. To su mladi koji imaju od 18 do 24 godine i koji se, po svom odnosu prema medijima i načinu informisanja, značajno razlikuju od nešto starijih generacija (od 25 do 34 godine) čije su odrastanje obilježili kompjuteri i telefonski ekrani. Njih smo nazvali digital natives.
„Social natives“, djeca društvenih mreža, uglavnom se prepuštaju algoritmima Instagrama, Tik Toka i Jutjuba. Privlači ih neformalni i zabavni stil ovih, prije svega vizuelnih, medijskih platformi. Umjesto da aktivno traže i biraju informaciju, informacija pronalazi njih. Zato se pripadnici ovih generacija i ne vežu za konkretne medije, niti razvijaju lojalnost prema njima. U godišnjim izvještajima o digitalnim vijestima koje radi Rojtersov institut za studije novinarstva (Digital News Report) detaljno se opisuju i navike mladih u obije navedene kategorije. Izveštaj sumira rezultate istraživanja potreba i navika publike u 47 zemalja svijeta, na osnovu odgovora više od 95.000 ispitanika. Izveštaj daje važne podatke o globalnim trendovima koji mogu služiti medijima za strateško planiranje, razvoj sadržaja i načina njihove distribucije.
Iako ih privlače platforme sa vizuelnim sadržajima, mladi ispod 35 godina nisu izgubili interes za čitanje teksta, ali on mora biti grafički atraktivan, propraćen zanimljivim fotografijama ili video klipovima, pa je napoželjnija kombinacija tekstualnog i vizuelnog sadržaja. Inače,mladi spadaju u publiku koja sve manje vjeruje vijestima, a u porastu je i trend izbjegavanja vijesti, naročito u „social natives“ grupi.
Prema izvještaju, ispitanici su zaobilazili vijesti o pandemiji korona virusa i politici jer te teme negativno utiču na njihovo raspoloženje. Broj ljudi koji izbjegavaju vijesti porastao je skoro svuda u svijetu. U Brazilu se udvostručio, sa 27% u 2017. na 54% u 2022. godini, a značajno je porastao i u Velikoj Britaniji, sa 24% u 2017. na 46% u 2022. godini. Više od četvrtine ispitanika mlađih od 35 godina kažu da izbjegavaju vijesti jer smatraju da su pristrasne i nepouzdane.
Zanimljivo je da mladi od 18 do 24 godine misle da medijske organizacije treba da iznesu svoje stavove o važnim temama kao što su klimatske promjene, a da novinari treba da budu slobodni da izraze svoje lične poglede na razne teme na društvenim mrežama. Uz sve ovo mladi imaju svoju sopstvenu definiciju vijesti u koju pored politike i aktuelnih dešavanja, lokalnih i globalnih, spadaju i sport, zabava, novosti o poznatim ličnostima, kultura i nauka.
Tragom ovih podataka većina javnih servisa u Evropi razvija strategije kako da dopre do mlade publike. U tom kontekstu primarni cilj je što bolje upoznati i razumjeti mlade ljude, njihove dileme, izazove, snove, ono što ih brine, ono što ih raduje. Istraživanja kažu da možda nijedna publika nije toliko cijenila autentičnost kao mladi iz „social natives“ grupe. Ako hoćemo njihovu pažnju, treba im dati teme, primjere, priče, situacije koje su bliske njihovoj stvarnosti, njihovom svakodnevnom životu. Zato je sadržaje namijenjene mladima najbolje povjeriti mladim autorima. Kakva god da je strategija tredicionalnih medija – bilo da se podmlađuje novinarski kadar ili da se angažuju spoljnji saradnici, tinejdžeri, jutjuberi, mladi influenseri – princip je isti. Mladi treba da kreiraju sadržaje za mlade čak i kada to za medije nosi određene rizike.
Poslednjih godina javni servisi širom Evrope ulažu milione eura kako bi dosegli mladu publiku. Tako je u Njemačkoj, na primjer, uloženo oko 6 miliona eura u platforme poputa Funk-a, svojevrsne online videoteke u kojoj se mogu naći sadržaji koje kreiraju mladi influenseri i jutjuberi.
Godišnji izvještaji Rojtersovog instituta za studije novinarstva precizno pokazuju da navike mlade publike u velikoj mjeri mijenjaju, ali da je u toku i raslojavanje među mladima koji više nisu nekakva kompaktna kategorija. Uz to publika tradicionalnih medija ubrzano stari, prosječni televizijski gledalac ima više od 60 godina, a televizija bilježi manju gledanost i uticaj u poređenju sa uspješnim podkasterima i jutjub influenserima što se trenutno jasno može pratiti na primjeru izbora u SAD-u. Zanimljivo je da su mladi učesnici podkasta sa početka ove priče veoma pažljivo pratili prethodnu predizbornu trku u SAD-u, a da su bili sasvim nezainteresovani za izbore u svojim zemljama. Na pitanje zašto je to tako, odgovorili su – tema je bila zanimljivo obrađena na njihovim omiljenim platformama i njome su se bavili influenseri kojima vjeruju, a kojima primarna tema nije politika.
Pošto smo odavno naučili da na mladima svijet ostaje, ključno je pitanje, kome će za dvadesetak godina ostati tradicionalni mediji kada njihove 60+ publike više ne bude.
Blog je dio projekta “Mladi tragaju za boljim medijskim sadržajima/Youth voices for better media choices” koji sprovodi Institut za medije Crne Gore uz podršku Američke ambasade u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autorke i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.
