Piše: D. Bogdanović i T. Đurnić
Generalna sekretarka Društva novinara Slovenije, Špela Stare kaže da je prethodna Vlada premijera Janesa Janšina dokaz kako se medijsko zakonodavstvo može zloupotrijebiti za povećanje uticaja na medije, finansijsku iscrpljenost medija ili finansijsku podršku medijima naklonjenim vlastima. Ona je istakla i neke druge probleme sa kojima se suočava medijska scena u Sloveniji, ali je govorila i o ulozi inspekcijskog nadzora u medijima i porastu broja napada na novinare u ovoj zemlji.
IMCG: Slovenija je država, koja makar nama sa prostora Zapadnog Balkana, izgleda kao da je dostigla demokratske standarde i profesionalizovala medije. Posljednjih godina međutim sve češće čujemo da i vi imate slične probleme kao i mi, posebno tokom posljednjeg Janšinog mandata. Kako se medijska zajednica nosila sa svim tim pritiscima i kako su se oni reflektovali?
STARE: I mi u Sloveniji smo bili šokirani koliko smo brzo izgubili standarde koje smo stekli i koliko se brzo pogoršala situacija za medije i novinarsku praksu u Sloveniji. I prije nego što je Janšina vlada stupila na dužnost, novinari su bili izloženi prijetnjama, a posebno uznemiravanju na internetu. Podsjetimo, Janša je, kao predsjednik najveće opozicione stranke, dvije novinarke RTV Slovenije 2016. godine na Tviteru nazvao „penzionisanim prostitutkama“. Medijsko zakonodavstvo u Sloveniji je veoma zastarelo, što je odgovornost svih prošlih vlada. Istina je, međutim, da su u posljednje dvije godine ovi napadi intenzivirali i postali znatno brutalniji. Velika je razlika međutim ako napadi dolaze od opozicije, ili ako su akteri napada ministri, vladini zvaničnici i sam premijer. Vlada je imala u svojim rukama i sve preostale poluge za pritisak na medije i novinare. Tako nisu dobili nikakvu posebnu pomoć, zbog gubitka prihoda izazvanog pandemijom, naprotiv, resorni ministar je obustavio isplatu državnih subvencija i dozvolio da se isplate tek u decembru 2020. Vlada je pokušala da preuzme kontrolu nad javnim glasilima, u tome su uspjeli na javnoj radio-televiziji i tamošnji novinari štrajkuju zbog nezakonitosti i miješanja u program i autonomiju. Država, kao njen osnivač, više od 300 dana nije plaćala Slovenačkoj novinskoj agenciji javnu uslugu koju je obavljala, što je po zakonu bila obavezna. Premijer je medije nazvao „javnom sramotom”, objavio im rat u eseju na sajtu vlade i redovno ih optuživao za širenje zaraze korona virusom. Novinarska zajednica je pokazala veliki otpor pritiscima, ali i solidarnost, kako pred finansijskim iscrpljivanjem STA, tako i sada u štrajku novinara RTVS-a. Novinarske organizacije su redovno informisale domaću i međunarodnu javnost o dešavanjima u Sloveniji, odgovarale na napade i vodile akcije i kampanje za pomoć novinarima. U akciji prikupljanja sredstava za STA prikupili smo skoro 400.000 eura, sa kojima je STA premostila gubitak prihoda i preživjela.
IMCG: U toku prošle godine država je prestala da finansira Slovenaču novinarsku agenciju (STA), zbog čega je i tadašnji direktor agencije dao otkaz. Podržavate li javno finansiranje agencija?
STARE: Odgovor na pitanje da li nam treba javno finansirana STA je, naravno, da. Novinarsku agenciju je osnovala slovenačka država ubrzo nakon osamostaljenja i bila je jedna od ključnih institucija u uspostavljanju nezavisne države. Slovenačko medijsko tržište je malo i ograničeno jezikom, pa je neophodno da država sufinansira rad STA. STA je prvenstveno informativni servis za druge medije i predstavlja okosnicu slovenačkog medijskog prostora. Da se prepusti tržištu, nesumnjivo ne bi mogla da pruža usluge na sadašnjem nivou. Kroz finansiranje javnog servisa STA, država zapravo sufinansira servis za sve medije, pa se time pomaže i cjelokupno medijsko tržište. I kao javni medij, STA polovinu svojih prihoda ostvaruje na tržištu.
IMCG: Nedavno su novinari i zaposleni na javnom servisu RTV Slovenija protestovali protiv rukovodstva te televizije, za koje su kazali da su namještenici prethodne vlasti Janeza Janša. Po Vašem mišljenju, koji je najbolji način da javni servisi zadrže nezavisnost? Da li su tu ključni zakoni ili nešto drugo?
STARE: Modeli upravljanja javnim uslugama su veoma različiti širom Evrope. Model koji na papiru izgleda kao da ne garantuje autonomiju može dobro da funkcioniše sa visokom političkom i demokratskom kulturom. Problem Slovenije je što je zemlja u tranziciji i što je mlada demokratija. Poslednja Janševa vlada je dokaz kako se medijsko zakonodavstvo može zloupotrijebiti za povećanje uticaja na medije, finansijsku iscrpljenost medija, ili, s druge strane, finansijsku podršku medijima naklonjenim vlastima. Tamo gdje ne postoji politička kultura, veoma je važno zakonodavstvo koje mora imati dovoljno ugrađenih sigurnosnih mehanizama, a mora biti i precizno napisano kako bi se spriječila različita tumačenja. Dakle, odgovor je da je zakon ključan i Narodna skupština je već usvojila izmjenu zakona o RTVS-u, kojom se novo-reguliše upravljanje i upravljanje ovim medijem. Istina je, međutim, da će opozicija iskoristiti sve proceduralne mogućnosti da odugovlači sprovođenje zakona.
IMCG: Agresija Rusije na Ukrajinu dodatno je aktuelizovala pitanje govora mržnje i propaganda, ali i gašenja ruskih medija u zemljama EU i onima koje prate politiku EU. Neki smatraju to gušenjem slobode izažavanja. Šta Vi mislite, da li se u ovakvim izazovnim situacijama opravdana veća regulacija i imaju li novinari pravo na “neutralnost”?
STARE: Naš stav je sličan stavu Evropske federacije novinara, da je, uprkos oštroj osudi poteza Rusije, borba protiv dezinformacija cenzurom greška. Upitno je i da li je Evropska unija uopšte imala ovlašćenja da oduzme dozvole ruskim medijima. Protiv dezinformacija se mora boriti etičkim i kvalitetnim novinarstvom, razotkrivajući pristrasnosti i manipulacije pojedinih medija. Zabrana je veoma drastična mjera koja nema poređenja u modernoj evropskoj istoriji, zasnovana na poštovanju slobode izražavanja.
IMCG: Govor mržnje najviše se širi putem društvenih mreža koje su potpuno neregulisane. Često je generisan od strane političara. Da li u Sloveniji imate praksu prijavljivanja spornih komentara i kako se pravosudni organi odnose prema tim slučajevima?
STARE: U Sloveniji Zakon o medijima nalaže medijima da objave pravila za komentarisanje ispod medijskih sadržaja i da što prije brišu komentare koji nisu u skladu sa ovim pravilima. AVMS direktiva, koja je takođe transponovana u domaće zakonodavstvo, zahtijeva uspostavljanje mehanizama koji takođe povećavaju odgovornost internet platformi za sadržaj koji se tamo objavljuje. Ovu kontrolu će vršiti naš medijski regulator, a sistem još nije uspostavljen. Uklanjanje neprikladnih komentara nalaže i Kodeks novinara Slovenije. Govor mržnje je posebna pravna kategorija i naša tužilaštva barataju čak i najekstremnijim slučajevima. Drugo su uvrede i uvrede na mreži. Prijetnja na mreži mora da ispunjava veoma stroge kriterijume da bi je tužilaštvo smatralo zločinom. Zbog toga se većina prijetnji, čak i novinarima, ne procesuira, počinioci se ne kažnjavaju, zbog čega se ovakvo ponašanje širi. Smatramo da bi tužilaštvo trebalo da prepozna veću težinu prijetnji novinarima, jer one direktno utiču na autocenzuru, a time i na slobodu izražavanja.
IMCG: U vašoj zemlji postoji i Inspektorat Republike Slovenije za kulturu i medije. Koja je uloga inspekcijskog nadzora kada su u pitanju mediji? Šta on reguliše i kako mu se građani mogu obratiti?
STARE: Inspektor za medije radi u okviru Ministarstva kulture i dio je Inspektorata za kulturu i medije. Inspektor pazi na zakonitost rada medija i novinara, na osnovu odredbi medijskog zakonodavstva. U Društvu novinara nismo zadovoljni radom inspektora, koji ima velike zaostatke i veoma ograničena ovlašćenja. Inspektor nema nikakvu stvarnu težinu, niti djeluje preventivno ili proaktivno. Za mnoge odredbe Zakona o medijima, poput odredbe da je zabranjeno širenje netrpeljivosti i mržnje u medijskim sadržajima, nije predviđena novčana kazna, pa je inspektor nemoćan. Građani mu se mogu obratiti za kršenje Zakona o medijima, uglavnom zato što su elektronski mediji pod kontrolom Agencije za komunikacione mreže i usluge. Građani mogu, na primjer, da se obrate inspektoru ako primjete skriveno oglašavanje, ako medij ne obavijesti medije o promijeni važnih podataka, ako odgovorni urednik ne odgovori na zahtjev za objavljivanje ispravke i sl. Naravno, bilo kakva ograničenja medija i novinarstva moraju se pažljivo razmotriti, pa se inspektoru ne smeju dati nesrazmjerno velika ovlašćenja koja bi mogla da naškode slobodi medija.
IMCG: Društvo novinara Slovenije na svom sajtu omogućava novinarima da prijave napad, kako fizički, tako i verbalni. Koliko su česti napadi na novinare u vašoj zemlji i kakve su zakonske odredbe kada su u pitanju napadi na novinare?
STARE: Napadi su veoma česti, posebno onlajn, gdje su glavne mete novinari unutrašnjopolitičkih redakcija, televizijski novinari i posebno voditeljke. Žene su izložene seksističkim napadima, koji se mogu okarakterisati kao seksualno uznemiravanje. Tokom kovid krize i Janševe vlade, imali smo mnogo protesta i u Sloveniji, demonstranti su i fizički napadali snimateljske ekipe i fotoreportere, gađali ih predmetima, pljuvali, vrijeđali. Nekoliko fotoreportera je povrijeđeno, jedan teže. Tokom protesta, novinari su imali problema i sa policijom, koja ih je popisivala, morala da dokazuje status novinara i nije ih adekvatno zaštitila od demonstranata. Na platformi za prijavu napada https://novinar.com/prijavi-napad/ , koja radi godinu dana, trenutno postoje 43 izvještaja, ali to nikako nisu svi napadi, jer mnogi novinari ne žele da razotkriju sebe. U Društvu novinara Slovenije se nadamo da će se situacija bar malo smiriti posle promjene vlasti, ali napadi sigurno neće nestati. Kao što sam već rekla, odgovor policije i tužilaštva je nejasan.
Više o slučajevima koji su dobili sudski epilog pročitajte u našem izvještaju koji je objavljen na našem sajtu https://novinar.com/novica/8256/ .
Ovaj članak je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
