Mediji u Crnoj Gori i ovaj Dan slobode medija dočekuju sa problemima opstanka u sve složenijem medijskom i političkom okruženju, izloženi pritiscima različitih centara moći, neprimjerenim uticajem sa strane, nepovoljnim socio-ekonomskim položajem medijskih radnika/ca, što sve ugrožava profesionalnih integritet i rezultira padom profesionalnih standarda.
Svjetski dan slobode medija, 3. maj, je prilika da podsjetimo vlasti na obaveze preuzete prema slobodi medija, medijsku zajednicu na odgovornost koju svi zajedno imamo u očivanju povjerenja u medije, ali i da odamo priznanje i počast svim našim kolegama i koleginicama koji, uprkos svemu, istrajavaju u očuvanju novinarske etike.
Država je pokazala volju da reguliše nagomilane probleme u medijskom sektoru, kroz medijsku strategiju i promjenu zakona. No ni poslije 18 mjeseci rada na tim dokumentima nije izvjesno kada će oni biti usvojeni. Ako i kada se suvoje, praksa će pokazat da li su ovim dokumentima adresirani ključni problemi medijskog sektora u Crnoj Gori, poput održivosti medija, koncetracije vlasništva I transparetsnoti medija, nelojalne konkurencije, uticaja sa strane, dobrog upravljnja medijima, bezbjednosti i socio-ekonomskog statusa novinara/ki. To je svakako predmet nekih budućih analiza.
Poboljšanja ima u samoj činjenici da se država odlučila da po prvi put kroz medijsku startegiju mapira probleme i ponudi rješenja. Nacrti zakona pokušavaju da stanu na put neregistrovanim portalima kroz zabranu reklamiranja državnih preduzeća na takvim platformama, a briga za održivost medija se vidi kroz spremnist za povećanje iznosa novca namijenjenog Fondu za medijski pluralizam. Politički uticaj na uređivačku nezavisnost i upravljačke strukture Javnog servisa Radio Televizije Crne Gore pokušava se riješiti kroz jačanje nezavisnosti tih struktura od neprimjerenog političkog uticaja.
Problem i dalje ostaju neregistrovani portali, nelojalna konkurencija, neprimjeren uticaj medija sa strane. Činjenicom da je samo jedan medij s nacionalnom pokrivenošću u domaćem vlasništvu, Crnu Goru svrstava u red rijetkih zemalja sa takvom strukturom emitera. Takav pristup može se tumačiti kao politička nespremnost da se zaštiti medijski sistem države od prekomjernog uticaja.
Ostaje za brigu broj napada na novinara i hipoteka nerasvijtljenih napada i ubistva novinara iz prethodnog perioda. Pored toga svjedoci smo neprimjerenog uticaja i targetiranja medija od strane političara, što govori o nastojanju političara i drugih centara moći da ih stave pod kontrolu i pretvore u propagandnu alatku za proizvodnju neprijatelja i podjela.
Brine loš socio ekonomski položaj i činjenica da značajan broj novinara I novinarki radi za platu ispod državnog prosjeka, da nemaju kvalitetne ugovore o radu, niti adekvatne benificije za stresan i odgovoran posao kakav je novinarstvo. Redakcije rade sa minimumom kapaciteta, a da novinarstvo odavno nije atraktivna profesija, svjedoči sve manji interes mladih da ostanu u medijima.
Sve veća izloženost građana medijima, posebno mladih, zahtijeva jačanje medijske pismenosti svih građana, što od države traži više pažnje za ovu temu, kako bi se građani osnažili da budu otporni na propagndu, manipulacije, dezinformacije i govor mržnje.
Odajemo poštovanje svim našim kolegama i koleginicama, koji uprkos svemu, ostaju doslednji profesionalnoj etici. Državu pozivamo da kvalitetnim medijskim politikama, zakonima, te njihovom dosljednom primjenom, pomogne održivosti medija, bez favorizovanja i neprimjerenog uticaja na njihov rad.
