Pišu: D. Bogdanović i T. Đurnić
Traži se kuvar, plata 1500 eura, kuhunjsko osoblje 900 eura, sobarice 800 eura, dostavljač 850 eura, samo su neke od objava kojima svakodnevno svjedočimo.
U zemlji u kojoj su u javnom sektoru, zdravstvenim radnicima, univerzitetskim profesorima kroz razne programe značajno uvećane plate, novinari koji bi trebalo da budu psi čuvari demokratije su ostali u zapećku.
“Novinari i novinarke u Crnoj Gori primaju plate kojima ne mogu pokriti osnovne životne troškove, koje su najniže u regionu, a većina njih osigurana je na minimalac ili angažovana honorarno, pa su za njih radni staž i buduće penzije misaona imenica, “, kaže novinarka Danijela Lasica.
Prema podacima Agencije za elektronske medije, iz novembra 2023., u Crnoj Gori postoji 222 medija u kojima radi 2.000 medijskih radnika. Istraživanje Sindikata medija Crne Gore iz prethodne godine, pokazuje da više od 60 odsto zaposlenih u medjima prima zaradu nižu od državnog prosjeka.
Direktor dnevnog lista Pobjeda, Nenad Zečević, kaže da je za njih najveći izazov obezbijediti sredstava za preko 160 radnika, od kojih je 106 stalno zaposlenih i između 55 i 60 honoraraca.
“Tržište štampanih medija je u krizi, svi svjetski štampani mediji (Njujork Tajms, Gardijan, Independent…) imaju problema finansijama. Zbog toga se moramo baviti i drugim djelatnostima poput izdavaštva da bi opstali”, kaže Zečević.
I Zečević smatra da su plate koje trenutno novinari u Crnoj Gori primaju izuzetno niske.
“Podsjetiću vas da je prosječna zarada u Crnoj Gori oko 900 eura neto, dok bi u oktobru u skladu sa implementacijom programa Evropa sad 2 trebalo da bude 1000 eura. Prosječna novinarska plata je između 700 i 750 eura i znatno ispod državnog prosjeka. To nije bila situacija ranije jer su novinarske plate prije dvadesetak godina bile znatno iznad državnog prosjeka i novinari su bili među najplaćenijim zanimanjima u državi”, kazao je on.
Ovako niske plate, sve su češći motiv zbog kojeg mladi novinari napuštaju svoju profesiju, smatra direktor Direktorata za medije, Neđeljko Rudović. Kaže da ako se nove snage ne zadržavaju u novinarstvu, to nije samo prijetnja novinarstvu i medijima, nego i budućnosti društva, jer svako zdravo društvo počiva na slobodnim medijima.
“To prepoznajem kao trend koji je posljedica slabljenja medijske industrije, odnosno finansijske snage medija koji žive od tržišta u poslednjih 15 godina. Tada je zbog ekonomske krize došlo prvo do snižavanja zarada, pa do otpuštanja, tako da sada jedan novinar pokriva ono što su nekada pokrivali dvoje ili troje i to za manju platu. To nije samo slučaj u Crnoj Gori, ali je kod nas situacija mnogo teža zbog malog tržišta, što zahtijeva dodatne napore osnivača medija da pronađu dodatne izvore finansiranja preko raznih projekata”, rekao je Rudović.
Kao pomoć medijima nastao je i Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, koji je uspostavljen Zakonom o medijima iz 2020. godine, a ima za cilj da obezbijedi transparentno finansiranje štampanih i online medija, omogućavajući im da pružaju širok spektar informacija i sadržaja bez političkih i ekonomskih pritisaka. Ministatstvo kulture i medija se sa ciljem da pomogne privatnim medijima, izborilo da se Fond povisi sa 0,09 odsto tekućeg budžeta na 0,20 odsto, tj. sa postojećih oko 1,2 miliona na skoro tri miliona EUR, koliko će Fond podijeliti komercijalnim medijima u 2025.
“To je jedna od najvažnijih novina u Zakonu o medijima, usvojenom u junu, a u obrascima za prijavu na konkurs smo izdvojili stavku koja se odnosi na novinarske honorare. Smisao je da se povećanje fonda odrazi i na povećanje zarade novinara”, navodi Rudović.
Rudović navodi i da je Zakonom o AVM uslugama prvi put osigurano da lokalni javni servisi, njih 15 koji zapošljavaju preko 400 medijskih radnika, imaju sigurno i značajno veće finansiranje iz budžeta lokalnih samouprava, koje je, po analogiji sa RTCG, utvrđeno minimalnim procentom iz tekućeg budžeta.
Od oktobra 2024. godine, u Crnoj Gori stupaju na snagu i izmjene u okviru programa Evropa Sad 2, koje donose nove odredbe o minimalnim zaradama. Minimalna zarada će iznositi 600 eura za radnike sa do V nivoa kvalifikacije, dok će za zaposlene na radnim mjestima koja zahtijevaju VI ili viši nivo obrazovanja minimalna plata biti 800 eura.
Lasica smatra da kada su u pitanju medijski radnici, ova izmjena će postojati “samo na papiru”.
“Sve zavisi da li će vlasnici medija odlučiti da plate povećaju za “obaveznih šest odsto” ili će tome povećanju dodati i onih pet odsto kojih će biti oslobođeni plaćanjem dopinosa. Što je naravno ostavljeno njihovoj dobroj volji na odlučivanje. U suštini neće se bitnije promijeniti, jer kao prvo , ako kao novinar imate lošije plate od ostalih zaposlenih u Crnoj Gori, onda vam je startan pozicija odmah lošija, pa time i krajnji rezultat. I naravno, novinari će dijeliti sudbinu svih oostalih u Crnoj Gori – viskoh cijena života, što uvijek dodatno anulira svako povećanje plate koje dobijete”, kaže ona.
Ipak, kada je u pitanju iznos novinarskih plata, situacija nije ista za sve medije u Crnoj Gori. Predstavnici menadžmenta RTCG, Savjeta i sindikata potpisali su u maju prošle godine Kolektivni ugovor kojim su zaposleni u ovoj medijskoj kući dobili prosječno 100 eura veću platu, što je oko 40 eura iznad državnog prosjeka.
Pored toga, kako ističe Dražen Đurašković iz Sindikata medija u pojedinim privatnim medijima došlo je do određenog povećanja zarada, kao i u dijelu lokalnih javnih emitera, usled usaglašavanja sa kolektivnim ugovorom koji je namijenjen državnim službenicima i namještenicima. Od jula prošle godine na snazi je i odredba Opšteg kolektivnog ugovora koja predviđa da se rad nedjeljom plaća uvećanom dnevnicom za 80 odsto.
“Ipak, sva ova povećanja nisu dovela do značajnijeg unapređenja socio-ekonomskog položaja i smatramo da zaposleni u medijima i dalje rade u uslovima koji koji ne korespondiraju sa njihovom ulogom u medijskoj industriji ali i društvu”, navodi Đurašković.
Naši sagovornici naveli su nekoliko mogućih rešenja kada su u pitanju niske plate koje primaju novinari i novinarke u Crnoj Gori.
Zečević tako ističe da država može uvesti posebne fondove ili subvencije za podršku medijima koji se suočavaju s poteškoćama, posebno u segmentima od javnog interesa (istraživačko novinarstvo, lokalne vijesti).
“Ove subvencije treba da budu transparentne i nepristrasne kako bi se izbjegla zloupotreba ili kontrola sadržaja. Takođe, mediji bi mogli dobiti poreske olakšice ili subvencije za troškove koji se odnose na plate novinara i poboljšanje radnih uslova, čime bi se podigao kvalitet medijskog sadržaja i smanjila zavisnost od političkih ili komercijalnih oglašivača”, kazao je on.
Lasica ističe i da bi zbog ozbiljnosti posla kojim se bave, novinarima trebalo obezbijediti i neku vrstu beneficiranog radnog staža.
“Takođe, omogućiti novinarima koji su radili kao honoraraci ili frilenseri, da mogu pod povoljnim uslovima da “uplate” sebi doprinose za penziju. I naravno trebalo bi dodatno unaprijediti zakonski okvir koji se odnosi na bezbjednost novinara”, navodi ona.
Sindikat medija Crne Gore već pruža podršku novinarima i medijskim radnicima kroz zaštitu njihovih radnih i socijalnih prava, besplatnu pravnu pomoć, zastupanje u radnim sporovima i unapređenje uslova za isplatu zarada. Đurašković kao rješenje ističe i edukaciju novinara o radnim pravima i podizanje svijesti o važnosti kolektivnog pregovaranja, posebno među poslodavcima.
“U više navrata smo pokušali da dođemo do Granskog kolektivnog ugovora za medijsku indistriju kojim bi se dala sigurnost svim zaposlenim u medijima i insitutcionalizovala zaštita. Do sada nismo bili uspješni, jer se pokazalo da je ubjeđivanje poslodavaca u to da treba ozbiljnije da vrednuju rad svojih zaposlenih zaista dugotrajan proces. Granski kolektivni ugovor postavio bi temelj osnovnim pravima i zaštiti, bilo da je riječ o zaradama, regulisanju radnih prava, prava na edukaciju, zaštiti na radu i drugim važnim pravima”, navodi on.
Dok se ne nađe rješenje, novinari će i dalje imati zarade ispod prosjeka, najbolji napuštati profesiju i pitati se je li im bolje da sa završenim fakultetom rade kao pomoćno osoblje u kuhinji ili kao dostavljači.
Ovaj tekst urađen je uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
